Natječaj za dodjelu javnih ovlasti u veterinarstvu mogao bi biti poništen ako se utvrdi da su stvarni rezultati bili poznati prije službene objave, poručio je ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva David Vlajčić.
Riječ je o postupku koji nije obična administrativna odluka. Javne ovlasti u veterinarstvu znače poslove od izravnog javnog interesa: zaštitu zdravlja životinja, veterinarsko-javnozdravstvene mjere i funkcioniranje veterinarske službe na području Hrvatske. Upravo zato svaka sumnja u regularnost natječaja mora biti raščišćena do kraja.
Dio veterinara prosvjeduje zbog aktualnog postupka, dok Ministarstvo tvrdi da rezultati još nisu službeno objavljeni. Vlajčić je pritom otvorio ključno pitanje: kako se u javnosti mjesecima govori tko je navodno dobio, a tko izgubio, ako službenih rezultata još nema?
„Rezultate natječaja još nisam vidio, a mediji su već mjesecima prepuni nabrajanja tko je dobio, a tko nije”, poručio je ministar.
Ako se pokaže da su rezultati doista procurili, to više nije pitanje nezadovoljstva pojedinih veterinara, nego pitanje kompromitiranog postupka. Vlajčić je najavio da bi u tom slučaju natječaj bio poništen i da bi se poduzele ozbiljne radnje kako se takva situacija više ne bi ponovila.
Ministar istodobno odbacuje tvrdnje o pogodovanju. Navodi da se kriteriji natječaja nisu mijenjali tri godine i da su doneseni u konzultacijama sa strukom. Prema njegovim riječima, dio struke ih podržava, dok im se protivi jedna manja strukovna udruga.
Posebno je sporan zahtjev za uvođenjem kriterija domicilnosti, kojim bi prednost imali veterinari s određenog područja. Ministarstvo tvrdi da je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja upozorila kako bi takav kriterij narušavao tržišno natjecanje i bio protivan zakonu.
Ministarstvo napominje i da, dok je natječaj u tijeku, ne može primati predstavnike veterinara koji prosvjeduju jer su zainteresirane strane u postupku.
Ovdje nema prostora za polurješenja. Ili je natječaj regularan i zakonit, pa ga treba obraniti od pritisaka, ili je kompromitiran curenjem rezultata, pa ga treba poništiti bez oklijevanja. Veterinarske javne ovlasti ne smiju postati ni zatvoreni cehovski dogovor, ni politički plijen, ni teren za trgovinu utjecajem. Država mora dokazati da postupak nije namješten, a struka da brani javni interes, a ne samo vlastite pozicije. Ako se sumnje ne raščiste javno i precizno, štetu neće platiti samo Ministarstvo ili veterinari, nego poljoprivrednici, stočari i građani koji ovise o funkcionalnoj veterinarskoj službi.
