Izjave bivšeg ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića, izrečene u gostovanju na N1 televiziji, prema kojima su „braniteljske mirovine ionako visoke“, još su jedan primjer površnog i netočnog tumačenja mirovinskog sustava, ali i kontinuiteta politike koja godinama relativizira prava hrvatskih branitelja i invalida rada.
Potrebno je jasno reći: ne radi se ni o kakvim „dodacima“, kako ih Mrsić naziva, nego o zakonskom povećanju mirovinskog faktora za invalidske mirovine, sukladno stupnju gubitka radne sposobnosti. Mirovinski faktor za djelomični gubitak radne sposobnosti povećan je s 0,8 na 0,9, dok je za potpuni i trajni gubitak povećan s 1,0 na 1,1. Ta se promjena primjenjuje na sve korisnike invalidskih mirovina, sadašnje i buduće, bez obzira na njihov status, i predstavlja ispravak dugogodišnje nepravde, a ne ikakvu povlasticu.
Svjesno prikazivanje takve zakonske mjere kao „dodatka“ stvara lažan dojam privilegiranosti i potiče društvene podjele. Posebno je problematično što takve tvrdnje dolaze od bivšeg ministra koji je upravo u svom mandatu proveo administrativno razdvajanje braniteljskih invalidskih mirovina na tzv. „radnički“ i „povlašteni“ dio. Time su mirovine brojnih teško stradalih i poginulih branitelja, koji su u obranu Hrvatske krenuli izravno iz srednjih škola i fakulteta, svedene na simbolične iznose, dok je ostatak prava nepravedno stigmatiziran.
Taj je model proizveo dugoročnu pravnu nesigurnost i trajno narušio dostojanstvo korisnika. U istom razdoblju mirovine su rasle tek simbolično, dok najniže mirovine nisu rasle uopće, a država je bila prisiljena povući oko 4,3 milijarde kuna iz drugog mirovinskog stupa kako bi se osigurala isplata.
Suprotno tome, aktualna je Vlada u rujnu 2017. ukinula razdvajanje braniteljskih invalidskih mirovina i započela sustavno ispravljanje štetnih posljedica tog modela. Najniže mirovine rasle su tri puta, a zakonskim izmjenama od 2019. do stupanja na snagu Zakona 1. srpnja 2025. dodatno su ojačana prava iz mirovinskog osiguranja. Podaci su jasni: najniže mirovine porasle su više od 115 posto, a ostale više od 92 posto.
Izjava da su „braniteljske mirovine ionako visoke“ nije tek nepromišljena, nego pokazuje nastavak iste politike koja je godinama stvarala podjele i nesigurnost. Riječ je o ljudima koji su izgubili zdravlje, radnu sposobnost ili članove obitelji u obrani Republike Hrvatske, a njihova se prava ne mogu i ne smiju svoditi na paušalne političke ocjene.
Ovo nije ideološko pitanje, nego pitanje činjenica, odgovornosti i poštovanja prema onima koji su platili najvišu cijenu za slobodu države. Javnost ima pravo znati tko je stvarao probleme u sustavu, a tko ih je rješavao.
