Na nedavnoj konferenciji za novinare u Vatikanu snažno je odjeknulo svjedočanstvo don Pero Miličević, svećenika Mostarsko duvanjske biskupije, koji je govorio o vlastitom ratnom iskustvu i opasnostima koje nastaju kada se povijesna istina prešućuje ili relativizira.
Don Miličević sudjelovao je na predstavljanju poruke pape Lava XIV. za Svjetski dan mira. Tom je prigodom govoreći mirno ali iznimno jasno upozorio kako se tragedije neminovno ponavljaju ako nove generacije ne znaju što se uistinu dogodilo. Njegove riječi nisu bile teorijske ni političke. Govorio je kao čovjek koji je rat osjetio na vlastitoj koži.
Kao dječak, don Pero je 1993. godine u napadu na selo Doljani izgubio oca i više članova obitelji. Preživjeli članovi obitelji mjesecima su bili zatočeni, a djetinjstvo mu je zauvijek obilježeno ratnim stradanjem. Upravo iz tog iskustva, istaknuo je, proizlazi njegova poruka da mir ne može biti izgrađen na zaboravu, nego isključivo na istini.
„Ako oni koji dolaze nakon nas ne znaju što se dogodilo ponovit će se“ poručio je naglasivši da šutnja, iskrivljavanje činjenica i selektivno pamćenje ne donose pomirenje nego otvaraju prostor novim sukobima. Mir, kako je rekao nije odsutnost rata nego svjesna i trajna odluka da se zlo nazove pravim imenom.
U svom obraćanju dotaknuo se i oprosta, istaknuvši da oprost ne znači zaborav niti odricanje od istine. Naprotiv, istinski oprost moguć je tek kada se patnja prizna i kada se žrtvama vrati dostojanstvo istinom. Bez toga, mir ostaje prazna riječ, a povijest opasno nedovršena.
Svjedočanstvo don Pere Miličevića snažan je podsjetnik da je kultura sjećanja temelj slobodnog i pravednog društva. Ne radi se o vraćanju u prošlost nego o odgovornosti prema budućnosti. Istina, koliko god bila teška, jedini je put da se zlo ne ponovi.
