U Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda došlo je do oštrog sukoba između Sjedinjenih Američkih Država, Rusije i Kine oko iranskog nuklearnog programa i mogućeg ponovnog uvođenja sankcija Teheranu. Rasprava je pokazala koliko su duboke podjele među velikim silama u trenutku kada napetosti na Bliskom istoku ponovno rastu.
Sjednica je održana svega dva tjedna nakon što su Sjedinjene Američke Države pokrenule vojnu operaciju protiv Irana, opravdavajući je zabrinutošću zbog razvoja iranskog nuklearnog programa.
Na sastanku 15-članog Vijeća sigurnosti Rusija i Kina pokušale su blokirati raspravu o radu Odbora 1737, tijela koje nadzire provedbu sankcija protiv Irana. Njihov prijedlog nije prošao jer je 11 članica glasalo protiv, dok su dvije države bile suzdržane.
Američki predstavnik pri UN-u Mike Waltz optužio je Moskvu i Peking da pokušavaju zaštititi Teheran i oslabiti međunarodni režim sankcija.
„Sve članice Ujedinjenih naroda trebale bi provoditi embargo na oružje protiv Irana, zabraniti prijenos raketne tehnologije i zamrznuti relevantnu financijsku imovinu“, rekao je Waltz.
S druge strane, ruski veleposlanik Vasilij Nebenzja optužio je Washington da širi histeriju oko iranskog nuklearnog programa kako bi opravdao novu vojnu eskalaciju na Bliskom istoku. Sličan stav iznio je i kineski predstavnik Fu Cong, koji je SAD nazvao glavnim pokretačem aktualne krize.
Iran je preko svog veleposlanika pri UN-u Amira Saeida Iravanija poručio da je njegov nuklearni program „isključivo mirnodopski“ te da neće priznati pokušaje ponovnog uvođenja sankcija.
Velika Britanija i Francuska podržale su američko stajalište, navodeći da je ponovno uvođenje sankcija opravdano zbog nedovoljne suradnje Irana s međunarodnim institucijama.
Geopolitički kontekst: novi blokovi u međunarodnoj politici
Rasprava u Vijeću sigurnosti pokazuje da se međunarodni poredak sve više dijeli na dva suprotstavljena bloka. Na jednoj strani nalaze se Sjedinjene Američke Države i većina zapadnih saveznika, dok na drugoj strani Rusija i Kina sve otvorenije staju u obranu država poput Irana.
Takav razvoj događaja dodatno potvrđuje da Vijeće sigurnosti UN-a sve teže može donositi jedinstvene odluke o ključnim globalnim sigurnosnim pitanjima, jer su interesi velikih sila sve više suprotstavljeni.
U praksi to znači da se međunarodne krize sve češće rješavaju izvan okvira Ujedinjenih naroda, kroz regionalne saveze, bilateralne sporazume ili izravne vojne poteze.
U slučaju Irana, sukob velikih sila oko sankcija i nuklearnog programa pokazuje da pitanje Teherana više nije samo regionalni problem Bliskog istoka, nego dio šire geopolitičke borbe između velikih svjetskih sila.
