Agencija za elektroničke medije Crne Gore donijela je odluku o zabrani emitiranja Informer TV-a na području Crne Gore u trajanju od šest mjeseci. Kao razlog navode se navodni govor mržnje, vrijeđanje dostojanstva crnogorskog naroda te osporavanje crnogorskog nacionalnog identiteta.
Posebno je sporan bio dokumentarni sadržaj u kojem se propituju okolnosti referenduma o neovisnosti Crne Gore iz 2006. godine i sama crnogorska državotvornost.
Riječ je o jednoj od najtežih sankcija protiv nekog medija u novijoj crnogorskoj povijesti, a odluka je odmah izazvala burne reakcije u regiji. Dok vlast i dio javnosti tvrde da je riječ o zaštiti društva od širenja mržnje i destabilizacije, kritičari upozoravaju da se radi o opasnom presedanu i političkom obračunu s nepoćudnim medijima.
Informer je godinama poznat po izrazito kritičkom odnosu prema vlastima u Podgorici, ali i po snažnom zagovaranju srpsko-crnogorskog povezivanja, zbog čega je često bio na meti političkih i regulatornih pritisaka.
Odluka dodatno otvara pitanje granice između borbe protiv govora mržnje i cenzure. Jer jednom kada država počne određivati što je „poželjna istina”, prostor za slobodu medija vrlo brzo postaje ozbiljno sužen.
Istodobno, dio javnosti smatra da bi slični kriteriji trebali vrijediti i za pojedine medije u Hrvatskoj koji godinama sustavno šire govor mržnje, ideološku netrpeljivost ili otvoreno vrijeđaju velik dio hrvatskih građana bez ikakvih ozbiljnijih posljedica.
No upravo tu leži najveći problem modernih demokracija: tko određuje granicu između slobode govora, propagande i politički motivirane cenzure?
Jer zabrana medija, bez obzira s koje strane dolazila, uvijek otvara ozbiljno pitanje može li sutra ista metoda biti iskorištena protiv bilo kojeg drugačijeg mišljenja.
