Washington je ponovno produljio izvanredno stanje za Zapadni Balkan, potvrdivši da regiju i dalje smatra pitanjem nacionalne sigurnosti. Istodobno je odobrena nova licenca Janafu za transport nafte NIS-u, što otvara pitanje šire američke strategije prema jugoistočnoj Europi.
Dok svjetski mediji prate rat u Ukrajini, Bliski istok i američko-kinesko nadmetanje, jedna odluka iz Washingtona prošla je gotovo nezapaženo. Američki predsjednik Donald Trump ponovno je produljio izvanredno stanje za Zapadni Balkan, potvrdivši da Sjedinjene Države regiju i dalje smatraju pitanjem svoje nacionalne sigurnosti i vanjske politike.
Na prvi pogled riječ je o administrativnoj odluci koja se obnavlja još od 2001. godine. No njezina je poruka mnogo šira. Zapadni Balkan, koji obuhvaća Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Kosovo, Sjevernu Makedoniju i Srbiju, očito ni danas nije nestao s američke geopolitičke karte.
Produljenjem izvanrednog stanja Washington zadržava mogućnost uvođenja sankcija pojedincima i organizacijama koje ugrožavaju mir, potkopavaju međunarodne sporazume, sudjeluju u ozbiljnoj korupciji ili destabiliziraju države regije.
Nije teško zaključiti na koje se izazove pritom prije svega misli. U Bosni i Hercegovini i dalje postoje duboke političke podjele i prijepori oko ustavnog poretka i ovlasti državnih institucija. Dijalog između Srbije i Kosova godinama je u zastoju, a povremene sigurnosne napetosti pokazuju koliko je situacija i dalje krhka. Istodobno Srbija nastavlja balansirati između europskog puta i bliskih odnosa s Rusijom i Kinom, što Washington pažljivo prati.
Sjedinjene Države pritom ne promatraju Balkan kao skup odvojenih država, nego kao jedinstven sigurnosni i energetski prostor. Upravo zato zanimljivo je da je gotovo istodobno s produljenjem izvanrednog stanja američki Ured za kontrolu strane imovine (OFAC) ponovno odobrio privremenu licencu kojom hrvatski Janaf može nastaviti transportirati naftu srbijanskom NIS-u, unatoč američkim sankcijama toj kompaniji zbog većinskog ruskog vlasništva.
Na prvi pogled riječ je o dvije potpuno odvojene odluke. Međutim, promatrane u širem geopolitičkom kontekstu, šalju vrlo sličnu poruku. Sjedinjene Države žele zadržati snažan utjecaj na Zapadnom Balkanu, ograničiti ruski utjecaj, ali istodobno izbjeći energetsku nestabilnost koja bi mogla pogoditi Srbiju i cijelu regiju. Zato se NIS-u privremeno dopušta nastavak poslovanja, uz istodobni pritisak da se ruski vlasnički udio postupno ukloni.
U toj priči važnu ulogu ima i Hrvatska. Iako nije obuhvaćena američkim režimom sankcija za Zapadni Balkan, članica je Europske unije i NATO-a te predstavlja jedan od ključnih energetskih i prometnih pravaca u regiji. Naftovod Janaf danas je važan dio energetske sigurnosti Srbije, ali i šireg regionalnog sustava opskrbe.
Još je zanimljivije da se u isto vrijeme sve češće otvara pitanje mogućeg dugoročnog približavanja, pa čak i ujedinjenja Moldavije i Rumunjske, dok Sjedinjene Države dodatno jačaju svoju vojnu prisutnost u Rumunjskoj, jednoj od najvažnijih članica NATO-a na istočnom krilu Saveza. Kada se svi ti potezi promatraju zajedno, stvara se slika šire američke strategije prema istočnoj Europi i Zapadnom Balkanu.
To ne znači da postoji izravna povezanost između svih navedenih odluka niti da su dio jedinstvenog operativnog plana. Međutim, one jasno pokazuju kako Washington ovaj dio Europe promatra kao međusobno povezan sigurnosni prostor u kojem su politička stabilnost, energetska sigurnost i ograničavanje ruskog utjecaja usko isprepleteni.
U domaćim medijima sve je to uglavnom ostalo na razini kratkih agencijskih vijesti. No činjenica da Sjedinjene Države već četvrt stoljeća bez prekida obnavljaju poseban režim za Zapadni Balkan, dok istodobno pažljivo upravljaju energetskim pitanjima poput NIS-a i Janafa, pokazuje da regija ni danas nije na margini američkih interesa. Upravo suprotno i dalje je dio mnogo šire geopolitičke slagalice čiji će razvoj imati utjecaj daleko izvan granica Balkana.
