Razvoj sustava protiv blokiranja kotača danas se uzima zdravo za gotovo, ali put do serijske proizvodnje ABS sustava bio je dug, skup i pun skepticizma. Ideja da automobil sam spriječi blokiranje kotača pri kočenju pojavila se mnogo prije elektronike kakvu danas poznajemo, a njezini korijeni sežu u prvu polovicu 20. stoljeća.
Prvi koncepti sustava protiv blokiranja razvijani su u zrakoplovstvu. Već tridesetih godina prošlog stoljeća zrakoplovi su koristili mehaničke sustave koji su sprječavali blokiranje kotača pri slijetanju. Logika je bila jednostavna: kotač koji se ne blokira zadržava kontakt s podlogom i omogućuje upravljivost. Ta se ideja vrlo brzo pokazala korisnom, ali primjena u automobilima bila je daleko složenija zbog cijene, veličine i nepouzdanosti tadašnje tehnologije.
Pedesetih i šezdesetih godina nekoliko proizvođača pokušalo je razviti mehaničke i hidrauličke sustave za automobile. Jedan od poznatijih bio je Dunlop Maxaret, koji se povremeno ugrađivao u luksuzne automobile i kamione. Iako je radio u teoriji, u praksi je bio previše grub, skup i osjetljiv na uvjete vožnje. Tržište još nije bilo spremno, a vozači su često više vjerovali vlastitoj nozi nego mehanici.
Pravi pomak dogodio se tek s razvojem elektronike i senzora sedamdesetih godina. Ključnu ulogu odigrala je tvrtka Bosch, koja je u suradnji s Mercedes-Benzom razvila prvi elektronički ABS sposoban za serijsku proizvodnju. Nakon dugih testiranja i brojnih neuspjeha, 1978. godine ABS je prvi put ponuđen kao opcija u Mercedesu S klase generacije W116. Bio je skup, težak i dostupan samo najskupljim modelima, ali je dokazao da sustav može raditi pouzdano u svakodnevnoj vožnji.
U početku su mnogi vozači bili skeptični. Pedala kočnice koja pulsira djelovala je zastrašujuće, a osjećaj gubitka kontrole bio je čest komentar. Međutim, testovi su jasno pokazali da ABS značajno skraćuje zaustavni put na skliskim podlogama i, što je još važnije, omogućuje upravljanje vozilom tijekom snažnog kočenja. Upravo ta mogućnost izbjegavanja prepreka postala je najveći argument u korist sustava.
Tijekom osamdesetih i devedesetih ABS se postupno širio na srednju klasu, a kasnije i na manje automobile. Smanjenje cijene elektronike i povećanje pouzdanosti učinili su ga standardnom opremom. Danas je ABS zakonski obvezan u većini zemalja svijeta, kako za automobile tako i za motocikle iznad određene zapremnine.
Put od zrakoplovnih kočnica do serijske proizvodnje u automobilima trajao je gotovo pola stoljeća. ABS je danas temelj brojnih sigurnosnih sustava, poput kontrole stabilnosti i sustava pomoći pri kočenju. Tehnologija koja je nekad bila luksuzna opcija postala je nevidljivi čuvar sigurnosti, dokazujući da pravim inovacijama često treba vremena da bi bile prihvaćene.
