Logistička industrija posljednjih godina prolazi kroz najveću transformaciju u svojoj modernoj povijesti. Kombinacija rasta e-commercea, pritiska na bržu isporuku i kroničnog nedostatka profesionalnih vozača potaknula je ubrzani razvoj poluautonomnih i autonomnih rješenja. Iako se ponekad stječe dojam da se potpuno vozilo bez vozača već kreće cestama u velikim razmjerima, u stvarnosti je riječ o pažljivo kontroliranim pilot projektima. No, trend je jasan i industrija se priprema za razdoblje u kojem će upravo ova tehnologija postati ključna poluga logističke učinkovitosti.
Najkonkretniji primjer dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država, gdje su u Teksasu tijekom 2024. i 2025. pokrenute prve komercijalne rute autonomnih kamiona u partnerstvu tvrtki DHL Supply Chain, Volvo Autonomous Solutions i Aurorinog sustava za autonomnu vožnju. Ovi kamioni kreću se na zadanim rutama između poslovnih čvorišta, a u kabini se i dalje nalazi sigurnosni vozač koji nadzire vožnju. Time se potvrđuje da je riječ o polusamostalnom sustavu, ali i da industrija prelazi iz faze laboratorijskih testova u fazu stvarne primjene. Pilot rute služe za prikupljanje ogromne količine podataka o ponašanju vozila, reakcijama u prometu i optimizaciji potrošnje energije.
Usporedno s time raste i automatizacija unutar skladišta. Autonomni viličari, robotske platforme i sustavi za internu distribuciju tereta već su prisutni u brojnim europskim logističkim centrima, uključujući i skladišta velikih međunarodnih kompanija. Ova rješenja nisu zamišljena kao zamjena za radnike, nego kao podrška pri rutinskim i fizički zahtjevnim zadacima. Time se smanjuje mogućnost ozljeda, ubrzava manipulacija robom i poboljšava ukupna protočnost skladišta.
Europa trenutačno zaostaje za SAD-om u primjeni autonomnih kamiona na cestama, prije svega zbog strože regulative i fragmentirane infrastrukture. Ipak, nekoliko proizvođača i logističkih tvrtki već priprema testne faze u kojima će se autonomne dostavne jedinice kretati unutar zatvorenih logističkih zona. Takvi projekti predstavljaju ključni korak prema budućem uvođenju vozila koja će moći samostalno obaviti rutu između skladišta i urbanih mikrohubova.
Industrija se posebno fokusira na sigurnost. Svaki autonomni sustav mora proći rigorozna testiranja, a redundancija senzora i sustava odlučivanja postaje standard. Stručnjaci ističu da će prvih nekoliko godina poseban naglasak biti na rutama koje se odvijaju u predvidljivim okruženjima i uz stalni nadzor operatera.
U europskom kontekstu posebno se ističe hrvatska tvrtka Rimac koja je 2024. predstavila vlastiti robotaxi pod brendom Verne. Iako nije riječ o teretnom ili logističkom vozilu, projekt je važan pokazatelj smjera u kojem se razvija autonomna mobilnost na našem tržištu. Verne kombinira električni pogon, potpuno autonomni sustav vožnje i specijaliziranu infrastrukturu za upravljanje flotom, što ga svrstava među tehnološki najnaprednije mobilne koncepte u Europi. Prve usluge planiraju se u Zagrebu, a u sljedećim godinama očekuje se širenje na druge europske gradove.
Povezanost ovog projekta s logistikom leži u činjenici da se autonomni sustavi razvijeni za putnički prijevoz često koriste kao tehnološka osnova za buduće komercijalne i dostavne autonomne platforme. Rimac tako ne konkurira direktno logističkim gigantima, ali svojim robotaksijem pokazuje da Europa ima vlastita rješenja u području autonomije, što dugoročno može utjecati i na razvoj poluautonomnih teretnih i dostavnih vozila. Verne je pritom i dokaz da se i manja tržišta mogu pozicionirati kao inovatori u globalnoj utrci za autonomnu mobilnost.Unatoč tome što autonomna logistička vozila još nisu svakodnevica, smjer razvoja je jasan. Velike kompanije ulažu u tehnologiju i infrastrukturu, zakonodavci počinju pripremati nove okvire, a tržište logistike sve snažnije traži rješenja koja će omogućiti pouzdaniju, sigurniju i bržu isporuku. Polusamostalna vozila od prototipa polako prelaze prema realnoj primjeni, a iduće godine mogle bi biti odlučujuće u oblikovanju logistike budućnosti.
