Dok sve više ljudi živi okruženo ekranima, društvenim mrežama i ubrzanim načinom života, stručnjaci upozoravaju da usamljenost postaje jedan od najvećih problema modernog društva. Novo međunarodno istraživanje sada pokazuje da rješenje možda nije samo u lijekovima i terapijama nego i u prirodi.
Znanstvenici iz Europe, Australije i Južne Amerike posljednjih godina provode veliko istraživanje pod nazivom „Recetas“ koje proučava kako zajedničke aktivnosti u prirodi mogu smanjiti osjećaj usamljenosti i poboljšati mentalno zdravlje.
Rezultati su, tvrde istraživači, iznenađujuće snažni.
Sudionici programa sudjelovali su u jednostavnim aktivnostima poput promatranja šišmiša, šetnji plažom, vrtlarenja, zajedničkih obroka na otvorenom i takozvanih „sniff“ šetnji tijekom kojih ljudi zajedno istražuju mirise biljaka i prirode.
Iako zvuči neobično, istraživači tvrde da upravo takve aktivnosti kod ljudi stvaraju osjećaj povezanosti, pripadnosti i sigurnosti.
Problem usamljenosti danas je posebno izražen u velikim gradovima i modernim društvima gdje ljudi često žive fizički blizu jedni drugima, ali emocionalno potpuno odvojeni.
Znanstvenici upozoravaju da usamljenost više nije samo emocionalni problem nego ozbiljan zdravstveni rizik povezan s depresijom, anksioznošću, stresom, srčanim bolestima pa čak i ranijom smrću.
Jedan od ključnih zaključaka istraživanja jest da priroda kod ljudi smanjuje negativne misli i stres te ih čini otvorenijima za razgovor i povezivanje s drugima.
Istraživači tvrde da boravak u prirodi doslovno mijenja način na koji mozak obrađuje emocije.
Posebno zanimljiv dio projekta provodi se u Australiji među migrantima i azilantima koji često prolaze kroz izolaciju i osjećaj nepripadanja u novoj sredini.
Sudionici tvrde da im zajednički boravak u prirodi vraća osjećaj doma, sigurnosti i normalnosti.
Stručnjaci zato sve ozbiljnije govore o takozvanom „socijalnom propisivanju“, modelu u kojem liječnici pacijentima uz terapiju preporučuju i aktivnosti poput vrtlarenja, grupnih šetnji ili zajedničkog boravka u prirodi.
Jer problem modernog društva možda više nije samo nedostatak lijekova nego nedostatak stvarnih ljudskih odnosa.
U vremenu kada ljudi sve više komuniciraju preko ekrana, a sve manje licem u lice, istraživači upozoravaju da priroda postaje jedan od rijetkih prostora u kojem se čovjek ponovno može osjećati povezano – i sa sobom i s drugima.
