Hrvatski sabor donio je rijetko viđenu jednoglasnu odluku. Na 9. sjednici 11. saziva u petak, 6. ožujka 2026., zastupnici su sa 135 glasova „za“ usvojili Zakon o proglašenju Parka prirode Zagorske gore, čime je Hrvatska dobila 13. park prirode.
U političkom prostoru u kojem su podjele gotovo pravilo, ovakva jednoglasnost u Saboru nije česta. Upravo zato odluka o proglašenju novog parka prirode predstavlja rijedak primjer političkog konsenzusa oko pitanja zaštite prirodne baštine.
Proglašenjem Zagorskih gora parkom prirode Hrvatska sada ima ukupno 21 zaštićeno područje u kategoriji parkova prirode i nacionalnih parkova – osam nacionalnih parkova i trinaest parkova prirode.
Novo zaštićeno područje obuhvaća 300,87 četvornih kilometara na prostoru Krapinsko-zagorske i Varaždinske županije, a na sjeverozapadu se granica Parka poklapa s državnom granicom između Republike Hrvatske i Republike Slovenije.
Park prirode obuhvaća dijelove Maceljske gore, Ravne gore, Strahinjščice, Ivanščice i Bednjanskog kraja, odnosno važan dio prirodnog prostora Hrvatskog zagorja.
Riječ je o području iznimne biološke raznolikosti. Na tom prostoru zabilježeno je oko 1.200 biljnih vrsta i podvrsta, što predstavlja približno petinu ukupne flore Republike Hrvatske, a 12 biljnih vrsta smatra se endemičnima u širem smislu.
Osim flore, područje je bogato i životinjskim svijetom. Zabilježeno je više od 30 endemskih vrsta životinja, što dodatno potvrđuje vrijednost ovog prirodnog prostora.
Unutar novog parka nalaze se i tri već zaštićena lokaliteta: spomenik prirode Mačkova pećina, spomenik prirode Vindija te park-šuma Trakošćan. Uz to, na području Parka nalazi se i osam područja ekološke mreže Natura 2000 s ukupno 33 različita ciljna stanišna tipa i vrsta.
Proglašenjem Zagorskih gora parkom prirode udio zaštićenih područja u Hrvatskoj dodatno se povećava. Zajedno s područjima ekološke mreže Natura 2000, sada je 38,6 posto kopnene površine Republike Hrvatske pod nekim oblikom zaštite.
U vremenu političkih sukoba i oštrih podjela, upravo je ova odluka pokazala da oko nekih pitanja – poput zaštite prirodne baštine – Hrvatski sabor ipak može govoriti jednim glasom.
