Mnogi ljudi su se stoljećima pitali postoje li vanzemaljci. Čudno što nitko do danas nije postavio mnogo intrigantnije pitanje – postoje li vanzemaljke? Ljudsko istraživanje svemira je tek u povojima i ima još puno posla po tom pitanju. No, možda je razlog sporog napretka u tome što istraživači svemira nemaju pravu inspiraciju. Oni bi bili puno motiviraniji ako bi im netko rekao da ne traže samo vanzemaljce, već i vanzemaljke.
U posljednje vrijeme uočavamo da mnogi s razlogom govore o tome kako su žene kroz povijest bile i ostale nepravedno tretirane. Kao primjer često se navodi rasprava o povijesnim velikanima, a nikad o velikankama. To je zaista ozbiljan problem i treba mu stati na kraj jer svi ljudi zaslužuju jednaki tretman, a nepravedni tretman žena zaista treba ispraviti. No, gdje su nestali ti veliki borci protiv spolne neravnopravnosti kada se priča o vanzemaljcima? Nema ih. Srećom, uvijek se nađe autora (kao što je dolje potpisani) koji se istinski bore protiv diskriminacije žena. Na temi vanzemaljaca su žene posebno diskriminirane i tome se treba suprotstaviti.
S obzirom da naša tehnologija još nije takva da možemo očekivati masovni ljudski let u svemir, treba promijeniti perspektivu. Zamislimo da se na Zemlju spusti svemirski brod s vanzemaljcima. Prvo pitanje koje bi me najviše zanimalo glasi: „Ima li neka zgodna vanzemaljka?“ Ako bi odgovor bio potvrdan (a vjerojatno bi jer kod njih nema diskriminacije), tu se otvaraju razne opcije.
Pretpostavimo da svemirski brod sleti negdje u Hrvatsku. Evo, da ne reklamiram svoj Split, recimo da sleti npr. u Šibenik. Dakle, bila bi to šibenska vanzemaljka. Nema sumnje da bi joj to pružilo poseban šarm. Ne znamo kako bi se zvala, ali preteško je to pretpostavljati za njih – ona bi sigurno imala neko (nama) netipično ime koje se lako pamti.
Zapravo, Šibenik bi bio idealna lokacija, s obzirom da je NASA još 2016. prihvatila ideju o tome da pušta pjesmu Mate Miše Kovača „Poljubi zemlju“ (prevedenu na engleski) na svojim roverima na Marsu. Doduše, to obećanje još nisu realizirali, ali baš zato bi ovo mogao biti idealan poticaj da to naprave. No, treba se vratiti na glavnu temu.
Prvi korak koji treba savladati je kako prići vanzemaljki. Pod pretpostavkom da su i one romantične duše; zna se pristup: buket cvijeća, čokolada – to uvijek prolazi. Jasno, to je samo prvi korak jer vanzemaljke imaju visoke kriterije i ne može sve ostati na tome.
Sljedeće pitanje glasi koliko bi bilo tih vanzemaljki. Ako je samo jedna, onda žalim slučaj – ta vanzemaljka bi sigurno odmah otišla samnom zato što bi znala da sam ja jedini uopće pisao o njihovom postojanju, borio se za njihova prava i uvodio feminitete u svemirsku raspravu dok su drugi šutjeli.
Baš me zanima kako bi izgledala moja prva kava sa (šibenskom) vanzemaljkom i koje sve teme nju privlače. Kakve god da budu teme, to će svakako biti nezaboravno iskustvo. No, ako ju zanimaju povijest, geopolitika, međunarodni odnosi, američka politika itd. – onda bi to bio pun pogodak jer se radi o temama koje i inače obrađujem, tako da bi imali o čemu pričati.
Međutim, što ako ne dođe samo jedna vanzemaljka, nego njih mnogo? Ako to bude slučaj, ovo je poziv mnogima na to da je krajnje vrijeme da počnu misliti o tome kako pristupiti vanzemaljkama. Zbilja je nepravedno da cijelo čovječanstvo misli samo o tome kako komunicirati s vanzemaljcima. Očito je da su današnje generacije (zbog društvenih mreža) toliko izgubile doticaj sa stvarnim svijetom da bi se ljudi vjerojatno i bojali pristupiti vanzemaljkama.
U svakom slučaju, ako ovaj tekst čita neka vanzemaljka, ona je sigiurno odušeljena napisanim. Zato ju ovim putem za kraj pozivam neka mi se slobodno javi pa ćemo se dogovoriti za kavu. Detalje ćemo lako uskladiti: hoće li ona doći ovdje ili će me teleportirati u svoj svemirski brod – to su tehničke pojedinosti koje se lako dogovore.
