Hrvatska je u drugi svjetski rat, odnosno u razdoblje Nezavisne Države Hrvatske ušla sa 330 novinara,(toliko ih je bilo prijavljeno pri Vladi NDH), a pogledajte statistiku 1945.
Ubijeno je 40 novinara od kojih su trojica ubijena od ustaške strane, dok su komunističke vlasti nakon preuzimanja vlasti ubile čak 37 novinara. Ravno stotinu novinara je dobilo doživotnu zabranu pisanja, 131 novinar je pobjegao van i tako si spasio glavu. Jedan od njih je bio Vinko Nikolić za kojeg je već bila napisana smrtna presuda, a u visokoj drugoj točci te smrtne presude je stajalo: “…osobito je odvajao hrvatski od srpskog“. Dakle, ako ste za vrijeme drugog svjetskog rata kao lektor odvajali hrvatske od srpskih riječi, čekao vas je metak od osloboditelja. Pod enormnim pritiskom 1945 godine je 45 novinara promijenilo profesiju i samo je 27 novinara od 330 dobilo pravo pisanja od čega su bila četiri fotoreportera. Manje od deset posto od prijeratnog broja! Osam posto! Likvidacije su se nastavile i nakon 1945 pa je u jednoj akciji Udbe znameniti novinar Ivo Bogdan upravo u trenutku kad je 1971 započeo sa pokretanjem jednog tjednika, u vlastitoj kući u Buenos Airesu bio ugušen žicom!
Dakle, manje od deset posto predratnih novinara je smjelo pisati 1945. Ne postoji zemlja u Europi u kojoj je novinarstvo platilo ovakav ceh. Ne postoji generacija novinara u povijesti svjetskog novinarstva koja je bila ovako kažnjena. Inače, 1945 je polovica Hrvata izgubila tadašnja tzv. građanska prava.
Polovica! Zanimljivo je da je novinarski sud časti tadašnjeg društva novinara Hrvatske tražio od vlasti da pronađu i izruče novinare koji su pobjegli van, izdaju u tom smislu čak jedno oštro, gotovo prijeteće priopćenje, a za 45 novinara koji su se prestali baviti novinarstvom, osim što su doživotno izbrisani iz cehovske udruge, od javnog tužitelja je sa strane novinarskog
udruženja zatražen „njihov najstroži progon“, trajno im je zabranjeno novinarsko djelovanje, da bi novinarski sud Časti na kraju proglasio te novinare ni manje ni više nego ratnim zločincima o čemu je ponosno pisao Vjesnik 1945 godine! Tražio sam od današnjeg HND-a u više navrata da promoviramo ovu knjigu, da napravimo simpozij na ovu temu, da potražimo tada još nekog živućeg novinara tog vremena da progovori o ovim strahotama, ali nikada se nisu očitovali. Bio sam jednom sa Denisom Kuljišem na HTV-u u vrijeme izlaska ove knjige i pitam ga: “Znaš li ti za podatke iz ove knjige?“, „Znam“ kratko je odgovorio, ali bez ikakvog komentara. Znao je dakle, ali nema jednog broja Globusa ili Nacionala kojeg je uređivao, gdje je obznanio to što je znao. E, to je partijska omerta.
STRADANJA NOVINARA NAKON 1971
O tim događajima isto tako nemamo niti jedne jedine knjige, niti jednog istraživanja. Dakle, nakon pada „hrvatskog proljeća“ vlasti su uhitile ravno 50 novinara te je napravljen popis zabranjenih novinara, publicista, pisaca, ljudi od pera. Tu su se našla 172 imena. I kad zbrojite preko 300 novinara ubijenih, protjeranih, uhićenih, onemogućenih 1945 i tom broju dodate 50 uhićenih 1972 te 172 na crnim listama napravljenim nakon 1971,a one su vrijedile sve do 1990, dobijete ukupnu brojku od preko 500 novinara koji su za prvih 25 godina komunizma zabranjeni, protjerani, ubijeni ili uhićeni. Čujte, da je ovo Kina bilo bi previše zar ne?
I zato se bez povratka u nultu godinu u Hrvatskoj ne može analizirati niti jedan fenomen. Tek kad vidite ovu statistiku, tek
kad vidite ove brojke i razmjere, tek tada možete shvatiti zbog čega je hrvatsko novinarstvo danas ovakvo, ovako neprofesionalno, ovako ideološki usmjereno i zbog čega je od prvog dana stvaranja hrvatske države u najmanju ruku nesklono toj državi. Odgovori i motivi se kriju u povijesti. Krvavoj povijesti hrvatskog novinarstva kakvu niti jedna druga država nije imala. A mediji, mediji su vam u miru ono što su vam tenkovi i haubice u ratu….
Ovo epohalno istraživanje novinarskih sudbina 1945 obavio je kroz dugih šest godina jedan stari novinar Večernjeg lista Josip Grbelja koji je devedesetih godina pretražio sve moguće arhive dok nije do kraja rekonstruirao kompletnu, poimeničnu novinarsku scenu i što se s njom dogodilo 1945. Davne, mislim 1999 godine je došao do mene rekavši da je bolestan, da vidi da imam afiniteta prema ovim temama i zamolio da progovaram o ovoj knjizi na mojim tribinama. Grbelja će ubrzo umrijeti, ja sam zamolio obitelj da uz moje dodatke vezane za sudbine novinara 1972, ali i stradanja u Domovinskom ratu tiskamo u istoj knjizi i Grbeljina istraživanja i tako se pojavila ova knjiga, jedna jedina na ovu temu koja je ikada u Hrvatskoj izašla.
(nastavit će se)
Knjigu možete nabaviti kod izdavača. Naruđbe na telefon 099 3996 011 i knjiga će vam biti dostavljena pouzećem. Cijena jedne knjige je 25 eura sa plaćenom poštarinom.
