Francuska je možda najbolji primjer ne samo stanja u Europi, već i indikator na kojem ćemo uskoro moći uvidjeti stupanj odlučnosti Trumpove politike prema Europi. Stanje u Francuskoj može se iščitati iz dva izvještaja State Departmenta. Jedan je iz 2024. (odnosi se na 2023.), a drugi obuhvaća razdoblje od 2021. do siječnja 2025. godine. Treba naglasiti kako oba izvještaja datiraju iz vremena Bidenove vlade, što znači da nikako nisu pisani kao pristrana potvrda Trumpovih stavova o Europi.
Izvještaj iz 2024. konstatira kako se situacija glede ljudskih prava u Francuskoj jako pogoršala. Navode se znatna ograničenja slobode govora, a posebno su zabrinjavajući slučajevi provođenja ili pak prijetnje provođenjem sudskih procesa nad određenim pojedincima kako bi se ograničilo njihovo političko izražavanje (State.gov, 2024). U izvještaju iz 2025. stoji kako su prethodne četiri godine bile obilježene policijskom brutalnošću nad prosvjednicima, kao i nad novinarima koji su izvještavali o tim prosvjedima (State.gov, 2025). Slučaj uhićenja Pavela Durova, vlasnika i osnivača društvene mreže Telegram iz 2024. godine nije spomenut. Durov je poznat po tome što je odbio pružiti francuskoj vladi uvid u privatne poruke korisnika Telegrama.
U Francuskoj će se na proljeće 2027. održati predsjednički izbori. Veliko je pitanje hoće li u tako nedemokratskom sustavu uopće biti mogući slobodni izbori, ili će se to svesti na administrativno postavljanje predsjednika među kandidatima koje će režim odobriti. Upravo takav scenarij odvio se na posljednjim predsjedničkim izborima u Rumunjskoj (2024. i 2025.).
Krajem 2024., u prvom krugu izbora vodio je neovisni kandidat Calin Georgescu, najpoznatiji po tome što je bio protiv financiranja rata u Ukrajini. Postojala je realna vjerojatnost da će pobijediti te je Ustavni sud nekoliko dana prije održavanja drugog kruga odlučio suspendirati njegovo održavanje te poništiti rezultate prvog kruga. U ponovljenoj izbornoj kampanji početkom 2025., Georgescuu su bile izrečene mjere sudskog nadzora, zabrana napuštanja zemlje bez dopuštenja i obaveza redovitog javljanja policiji. Osim toga, uvedena je zabrana njegovih nastupa u medijima, zabranjeno mu je korištenje računa na društvenim mrežama, kao i stvaranje novih, a njegovi promotivni materijali su uklanjani s interneta. No, sve to i dalje nije urodilo plodom jer je prema rezultatima predizbornih anketa on i dalje vodio u prvom krugu. Stoga je u ožujku 2025. Središnje izborno povjerenstvo donijelo odluku o zabrani njegove kandidature na izborima. Time su Rumunji shvatili da na izborima imaju ponudu samo između onih kandidata kojima je režim to u osnovi dopustio, tj. između onih koji nisu prijetnja za sustav.
Izgledno je da će francuska vlada provesti (ili barem pokušati) iste metode. Takvim postupcima, milijuni birača zapravo su isključeni iz demokracije. Radi se o korištenju pravosudnog sustava kako bi se politički protivnik financijski iscrpio, diskreditirao, ili da mu/joj se zabrani kandidatura. Takva suđenja imaju privid legaliteta (optužnica, odvjetnici, suci itd.), ali to ne jamči ništa ako je cijeli proces montiran. Francuska revolucija 1789. izbila je dijelom i zbog toga što je upravo tamo apsolutizam bio najrigidniji. No, danas je zapravo mnogo teže dovesti do neke promjene upravo zbog toga što postoji privid demokracije. Kralj nije trebao dati suglasnost za revoluciju, a današnji opozicijski političari ovise o tome hoće li im kandidatura biti legalno zabranjena od strane iste vlade protiv koje se bore.
Trump iz osobnog iskustva najbolje zna što znači progon političkih neistomišljenika pod krinkom zakona. Stoga on ima posebnu moralnu obavezu dignuti glas ako se to isto uskoro krene događati u Francuskoj. Upravo na tom primjeru ćemo vidjeti do koje mjere je odlučan (ali i koliko je uopće u mogućnosti) provesti ono što zagovara. Ako takvi procesi krenu, vidjet ćemo hoće li kod Trumpa sve ostati samo na riječima ili će povući neke konkretne poteze (npr. sankcije sucima koji izriču takve presude ili pak veće carine Francuskoj). Jasno, ni najodlučniji pritisci nisu jamstvo da će se nešto promijeniti.
Mogu se povući dvije povijesne paralele. Francuska je pomagala SAD-u u ratu za neovisnost od britanskog kolonijalizma, a SAD bi mogao pomoći Francuzima u oslobađanju od Bruxellesa. Druga paralela odnosi se na Drugi svjetski rat. Tada je preokret na Zapadu počeo upravo američkim iskrcavanjem u Normandiji. Možda uz američku pomoć 2027. na izborima u Francuskoj krene veliki politički preokret u Zapadnoj Europi. Francuskoj treba novi Charles de Gaulle i možda će ga (ili ju) već za godinu dana dobiti.
