Iz perspektive odgojiteljice.
Obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje izuzetno je važan trenutak u hrvatskoj kulturi i povijesti. No, kada govorimo o djeci vrtićke dobi, naš je ključni zadatak temu obraditi pažljivo, bez prikaza ratnih strahota i potresnih sadržaja. U toj dobi djeca najdublje razumiju svijet kroz emocije, priče, odnose i osjećaj pripadnosti. Zato je najbolji pristup – govoriti o ljubavi: prema obitelji, domu, gradu, prirodi i naposljetku – domovini.
Zašto u vrtiću govoriti o Vukovaru?
Djeca ne trebaju učiti o ratnim zbivanjima, ali mogu učiti o:
vrijednosti doma
zajedništvu
brizi za druge
zahvalnosti svima koji čuvaju naš dom
Smatram da to gradi zdrave temelje domoljublja, bez straha i traume.
❤️ Temeljna poruka za djecu
Dom je mjesto gdje se osjećamo sigurno i voljeno. Ljudi u Vukovaru su se nekada borili da sačuvaju svoj dom, baš kao što mi čuvamo svoj.
Ako se koristi riječ boriti, treba je objasniti kao uporno čuvati i jako voljeti, pomagati jedni drugima – kako ne bi zvučala nasilno.
* Aktivnosti za djecu (bez ratnih elemenata)
“Moja kuća, moj dom”
Likovna aktivnost: nacrtaj svoj dom i tko je u njemu
“Srce za domovinu”- Može biti izrada srca u bojama
Kroz razgovor: Što je za mene dom? Djeca govore što vole kod svog doma učenje i time uče izražavanja emocija
Obrađujući temu Vukovara kroz jezik ljubavi, djeci darujemo važne vrijednosti bez straha i težine. Učimo ih da je domovina prostor srca, a ne samo zemljopisna karta.
Kad dijete nauči voljeti svoj dom, jednog dana znat će voljeti i svoju domovinu.
