Hrvatska je, u svojoj povijesti, preživjela mnoge pokušaje podčinjavanja – od mletačkih i ugarskih manipulacija, preko osmanskih osvajanja, pa do dva totalitarizma 20. stoljeća. Danas se suočavamo s novim oblikom kontrole, sofisticiranijim i podmuklijim nego ikad: sustavnim medijskim manipuliranjem kojem pomažu algoritmi tehnoloških kompanija. Nije riječ o slučajnosti niti o „slobodi govora“ – riječ je o namjernom projektu koji koristi ljudske slabosti kako bi uklonio samokontrolu pojedinca i pretvorio građane u poslušnu masu. Algoritmi Facebooka, Instagrama, TikToka i YouTubea nisu dizajnirani da nas informiraju – oni su dizajnirani da nas drže zarobljenima i odsutnima. Njihov jedini cilj je maksimiziranje „vremena provedenog na platformi“, jer svaka minuta znači novi oglas, novi dolar za vlasnike.
Kako to postižu? Tako što nas hrane negativom. Strah, bijes i mržnja su najjači emotivni okidači; oni povećavaju broj interakcija i komentara. Pozitivne, smirene ili složene poruke tonu u zaborav jer ne generiraju dovoljno aktivnosti (dijeljenja, ‘lajkova’).
Rezultat je društvo u kojem se ljudi bude i legnu s osjećajem da je sve u raspadu, da su svi oko njih neprijatelji i da je jedini spas u galami na Internetu. Kada se tome doda činjenica da većina medija – kako stranih tako i domaćih – živi od istog negativnog goriva, slika postaje potpuna. Klikovi su valuta, a strah se najbolje prodaje. Zato se vijesti o korupciji, kriminalu i sukobima vrte u nedogled, dok se pozitivni primjeri sustavno prešućuju. To nije slučajno. To je poslovni model.
“Spontani” Totalitaristički Marš u Zagrebu
„Antifašistički“ skupovi u Hrvatskoj savršen su primjer kako se taj mehanizam koristi za stvaranje umjetne podjele. Desetak tisuća ljudi nije se okupilo spontano. Ljudi se jedva dogovore za sastanak zgrade od osam stanova, a kamoli da se 5, 10 ili 15 tisuća njih samo tako nađe na istom trgu s istim porukama i istim zastavama. Takvi skupovi su organizirani, financirani i medijski pumpani do granica histerije.
A što vidimo na tim skupovima? Zastave totalitarnog komunističkog režima – iste one petokrake koje su donijele desetke tisuća mrtvih Hrvata u Bleiburgu, na Križnom putu, u Jazovki i stotinama drugih stratišta. Vidimo transparente sa srpom i čekićem, simbolima koji su u Drugom svjetskom ratu i poraću označavali smrt za sve koji su mislili drugačije. Vidimo i zastave s lubanjama i kostima, piratske zastave smrti, koje su postale zaštitni znak nekih najekstremnijih ljevičarskih grupa.
A tko nosi te zastave? Često isti ljudi koji se sakrivaju iza maski i marama. Na jednom od zadnjih skupova u Zagrebu kamerama je zabilježena starija žena potpuno prekrivena lica, s crnom maramom preko glave, kako maše ogromnim transparentom sa simbolom smrti. Anonimna, bez lica, ali s jasnom porukom: „Mi odlučujemo tko smije živjeti, a tko ne.“ To nije antifašizam. To je prijetnja. To je poziv na nasilje upakiran u plašt „borbe protiv nepostojećeg fašizma. I dok se te slike šire društvenim mrežama, algoritmi rade svoj posao. Svaka podijeljena poveznica na Internetu, svaki bijesni komentar, svaki
„konačno netko kaže istinu“ gura te sadržaje dalje. Istovremeno, svaka kritika takvih pojava – pa bila ona i najblaža – biva označena kao „govor mržnje“, „širenje dezinformacija“ ili „podrška ekstremizmu“. Računi se blokiraju, objave brišu, a ljudi koji samo žele normalnu i slobodnu Hrvatsku bivaju gurnuti u digitalni geto. Tako se stvara dojam da je ogromna većina građana na strani onih koji mašu zastavama smrti – iako ankete, kada se provedu pošteno, pokazuju sasvim drugačiju sliku.
“Bezbednost Tours” – Prekodrinska Turistička Agencija
A da podjela i strah ne ostanu samo unutar granica, isti akteri su se pobrinuli i za izvoz panike. Na istim tim „antifašističkim“ marševima pojavio se transparent na engleskom jeziku: „Tourists are NOT safe in Croatia“. Poruka nije bila upućena Hrvatima – bila je namjerno snimljena i plasirana stranim medijima. Za nekoliko sati našla se na portalima od Njemačke do Kanade, uz naslove „Hrvatska postaje opasna za turiste“. Nije slučajno što su takve slike dolazile istovremeno s koordiniranim kampanjama pojedinih stranih obavještajnih servisa i nevladinih organizacija koje već godinama sustavno rade na urušavanju hrvatskog turizma: od lažnih izvještaja o „ustaškim patrolama“ po Dalmaciji, preko plaćenih influencera koji snimaju iscenirane „napade“ na plažama, do bot-farmi koje na TripAdvisoru i Booking.com masovno ostavljaju recenzije „nikad više u fašističku Hrvatsku“.
Cilj je jasan – preusmjeriti milijarde eura turističkog prihoda prema konkurentnim destinacijama (Ada Ciganlija?), a Hrvatsku pretvoriti u jeftinu radnu snagu za tuđe hotele. Jer zemlja koja živi od svog mora i sunca, a ne od tuđih kredita i ideologija, opasna je za svakoga tko želi da ostane ovisna i poslušna.
Strategija Razdora
Strategija je uvijek ista: podijeli pa vladaj. Podijeli Hrvate na „mi“ i „oni“. Na „napredne“ i „zaostale“. Na „antifašiste“ i „fašiste“. Na one totalitarne jugokomuniste koji slave Bleiburg i one koji se sjećaju te iste tragedije. Na one koji žele normalnu državu i one koji žele „revoluciju“ (‘bandiera rosa’). Sve to uz stalno ponavljanje laži da je Hrvatska na rubu fašizma – iako je riječ o jednoj od najmirnijih i najstabilnijih zemalja Europe. Cilj nije pobjeda neke ideje. Cilj je trajni sukob, jer sukob drži ljude pod kontrolom. Dok se mi međusobno svađamo, nitko ne pita tko zapravo upravlja državom, kuda odlazi novac i zašto mladi i dalje bježe.
Ova strategija nije nova. Već je korištena devedesetih, kada su nas pokušali uvjeriti da je obrana od agresije „fašizam“. Korištena je 2000-ih, kada su nas dijelili na „crvene“ i „crne“. Danas se koristi još sofisticiranije, uz pomoć umjetne inteligencije koja točno zna koju vijest treba plasirati da bi pojedinac izgubio razum. Ali Hrvatska nije zemlja koja se lako predaje. Mi smo narod koji je preživio i Osmanliije, i Austrijance, i Talijane, i Nijemce, i komuniste. Preživjet ćemo i ove nove gospodare algoritama, a i nezasitnu koruptivnu ‘hobotnicu’ instaliranu 1990-ih. Ali samo ako se probudimo. Ako prestanemo gutati otrov koji nam serviraju 24 sata dnevno. Ako počnemo razmišljati svojom glavom, a ne glavom koju su nam kreirali u Silicijskoj dolini.
Prvi korak je jednostavan: ugasiti obavijesti na telefonu. Prestati ‘scrollati’ beskonačne ‘feedove’. Vratiti se stvarnom životu, pravim ljudima, pravim razgovorima. Drugi korak je tražiti istinu iz više izvora, a ne gutati ono što nam algoritam gura pod nos. Postoje i objektivni mediji koji ne serviraju mržnju i depresiju. Treći korak je prestati se bojati. Jer jedino oružje koje ovi manipulatori imaju jest naš strah. Hrvatska je naša. Ne pripada ni petokraci, ni lubanji smrti, ni algoritmu mržnje. Pripada nama – živima, slobodnima i ponosnima. Vrijeme je da to i pokažemo.
