U kakvome kaosu, prepunom prepirki, neprijateljstava, podjela, podvala i najružnijih riječi i pjesama živimo!
A tko danas ima vremena sve čuti, vidjeti, popratiti, odvagnuti, e da bi na relevantnim činjenicama mogao formirati zaključak?!
24. dan veljače mjeseca prepun je simbolike, aktualne i najsvježije iz ukrajinske optike, ali i iz užih i širih vizura, a i kroz naše, osobne, malecke očale…
Na današnji dan, prije 15 godina, upoznao sam čovjeka u čijemu sam ugodnom društvu popio kavu koja je potrajala dva i pol sata. O njemu sam čuo sve najbolje i, dobro se sjećam, uglavnom sam ga slušao. Tek tu i tamo ponešto bih ga zapitao pa i zapisao jer sam se pripremao za razgovor s njim, koji je uslijedio sutradan uživo, u radijskome programu Radio Marije.
Ne znam, veli on, može li shvatiti tko to nije doživio, ali vodili smo doslovno ulične borbe. Nerijetko na udaljenosti manjoj od 20 metara. Zasvaku kuću, svaki pedalj hrvatskoga tla pa nije čudo da smo imali gotovo 50 posto stradalih. Od nas 58, 25 poginulih, a samo dvojica nisu ranjena.
Da, nastavlja, naša postrojba bila je isključivo dragovoljačka, ali izrazito srčana. Po ne znam koji put ističem – moralno smo čisti. Na ratni kodeks pazio sam i u najtežim trenucima, a bašsvaki pedalj Vukovara, Sajmišta napose, mirisao je na smrt.
Znam, uspoređuju nas pa i poistovjećuju s ustašama. Neću se umoriti isticati da su ustaše bili očajnički čin naših predaka, željnih pravde i slobode, ponukani ubojstvom hrvatskih zastupnika u Beogradskoj skupšitini i kasnijom smrću Stjepana Radića, tadašnjega vođe hrvatskoga naroda. I da, prekoračili su, nažalost,nužnu obranu,
Moja postrojba nikada nije povrijedila ratnu etiku. Ponosni smo domoljubi i puno bolje kotiramo na duhovnome planu, no na floskulama, fašizmu i komunizmu, koje pripadaju nekim drugim vremenima i čista su tlaka za naš narod kojemu namjerno kvare duh i narušavaju smisao postojanja.
Zvone Ćurković, ratni zapovjednik obrane Sajmišta, zagrebački fakin hercegovačkih korijena – u ratu i danas – moralna je i duhovna vertikala branitelja HOS-a, tri puta ranjavan ratni heroj.
…pa ti čuj i počuj Zvoneta i neke druge i sjedi i plači koga mi to izdašno plaćamo i biramo u Hrvatski sabor, da nam svojom ručicom “kroji gaće”, a s druge strane, opravdano se pitati i što ćemo s čuvenim trep-hitom “Šta se ono na Dinari sjaji?”?!
E, da, sjetio sam se!
Ugasiti Reuters tj. „bajbukirati“ Marka Juriča koji se drznuo dirnuti u svešteno osinje gnijezdo – i to je to – živ-živ-živ, ni`ko nije kriv!
O, Božek, Božek – ne znamo mi puta ni staze…
