Dok je povjerenje američkih potrošača na izrazito niskim razinama, u New Yorku se širi jedan naizgled neobičan dio maloprodaje: trgovine slatkišima.
Na prvi pogled zvuči nelogično. Građani su oprezniji, inflacija je pojela dio kupovne moći, a veće kupnje sve se češće odgađaju. No upravo u takvim vremenima mali, jeftiniji užici često prolaze bolje od skupih proizvoda.
To dobro zna Mitchell Cohen, treća generacija vlasnika Economy Candyja na Lower East Sideu, najstarije trgovine slatkišima u New Yorku. Trgovina je otvorena 1937. godine, pred kraj Velike depresije. Obiteljski posao tada je počeo kao popravak šešira i cipela, a slatkiši su se prodavali usput. Kada ljudi više nisu imali novca za popravke, ostali su slatkiši.
Gotovo 90 godina poslije logika je slična. Kada dolar vrijedi manje i kada se ljudi odriču skupljih stvari, čokolada, bomboni ili vrećica šarenih slatkiša ostaju dostupni gotovo svima.
To je suvremena verzija poznatog “efekta ruža za usne” – teorije prema kojoj ljudi u težim ekonomskim vremenima ne kupuju velike luksuze, ali si ipak priušte mali užitak.
Zato se u okolici New Yorka otvaraju nove trgovine. Kate Bolger, bivša filmska producentica, u srpnju otvara The Village Confectionery u Sleepy Hollowu, mjestu u dolini Hudsona poznatom po priči “Legenda o Sleepy Hollowu”. Njezina računica je jednostavna: ljudi možda odgađaju velike troškove, ali komad slatkiša i dalje si mogu priuštiti.
Poseban zamah dobili su i švedski slatkiši. BonBon, lanac koji su 2018. osnovali švedski iseljenici, već ima više trgovina na Manhattanu i u Brooklynu, a širi se i izvan New Yorka. Njihov model pokazuje da uspjeh ne ovisi samo o proizvodu, nego i o prostoru, dojmu i detaljima. Biraju manje lokale u sporednim ulicama, s nižim najmovima i atmosferom koja kupcu daje osjećaj posebnosti.
U Brooklynu je u ožujku otvoren i Candor Candy’s, koji uz slatkiše prodaje i druge proizvode neovisnih proizvođača. Za trgovce su slatkiši praktična roba: dugo traju, ne traže skupe uvjete čuvanja, a kod “pick and mix” modela kupac velik dio posla obavi sam.
Ipak, ni ovaj posao nije bez pritiska. Uvozni troškovi, carine i skuplji prijevoz podižu nabavne cijene. BBC navodi primjer čokoladice Hershey, koja je trgovinu prije pandemije stajala oko 62 centa, a sada više od jednog dolara. Čak i američki brendovi ovise o sirovinama iz inozemstva, poput kakaa.
Priča iz New Yorka zato nije samo priča o bombonima. Ona pokazuje kako se potrošači ponašaju kad im novac vrijedi manje: režu velike troškove, ali ne odustaju od malih zadovoljstava.
U ekonomiji pritiska, slatkiši postaju jeftin bijeg. A trgovci koji to razumiju znaju da se i u krizi može rasti – ako kupcu ponude nešto što si još uvijek može priuštiti.
