Hrvatska i Italija pokrenule su u Rimu novu međunarodnu inicijativu pod nazivom Rimska koalicija za pristup gnojivima i prehrambenu sigurnost nakon što je kriza u Hormuškom tjesnacu počela ozbiljno ugrožavati opskrbu gnojivima i stabilnost cijena hrane u Europi.
Riječ je o jednom od prvih ozbiljnijih diplomatskih pokušaja Europe da reagira na posljedice sukoba i nestabilnosti na Bliskom istoku koje se sve snažnije prelijevaju na europsko gospodarstvo, poljoprivredu i svakodnevni život građana.
Sastanak su organizirali ministar vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske Gordan Grlić Radman i talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani, a okupio je predstavnike država skupine MED9, Arapske lige, zaljevskih zemalja, zapadnog Balkana te međunarodnih organizacija.
Grlić Radman upozorio je kako situacija na Bliskom istoku više nije samo regionalni sigurnosni problem nego geopolitički šok koji prijeti europskoj stabilnosti i sigurnosti opskrbe.
Posebno je istaknuo da se preko Hormuškog tjesnaca odvija velik dio svjetske trgovine gnojivima, dok zemlje Bliskog istoka imaju ključnu ulogu u njihovoj proizvodnji. Svaka ozbiljnija blokada ili destabilizacija tog područja automatski povećava cijene gnojiva, podiže troškove poljoprivredne proizvodnje i dugoročno prijeti novim rastom cijena hrane.
Sudionici sastanka dogovorili su jačanje suradnje između proizvođača, tranzitnih država i uvoznika kako bi se smanjila ovisnost Europe o pojedinim rutama opskrbe te razvili otporniji prehrambeni i logistički sustavi.
U zajedničkoj izjavi upozoreno je da bi novi poremećaji u opskrbi hranom mogli dodatno pojačati političku nestabilnost i migracijske pritiske prema Europi.
Upravo zato ova inicijativa dolazi u trenutku kada Europa pokušava izbjeći scenarij novog velikog vala inflacije kakav je uslijedio nakon početka rata u Ukrajini. Tada su eksplodirale cijene energije i gnojiva, a posljedice su mjesecima osjećali i građani i poljoprivrednici.
Za Hrvatsku je posebno važno što kroz predsjedanje skupinom MED9 pokušava zauzeti aktivniju ulogu u mediteranskoj politici Europske unije. Pitanje hrane, energije i opskrbnih lanaca postaje jedno od ključnih sigurnosnih pitanja Europe, a države koje na vrijeme osiguraju stabilnu proizvodnju i opskrbu imat će veliku stratešku prednost u godinama koje dolaze.
