Vanceov govor u Münchenu
U veljači 2025., američki potpredsjednik J. D. Vance održao je govor na Sigurnosnoj konferenciji u Münchenu. Taj govor zatresao je Europu jer je otkrio realnost situacije na Starom kontinenetu, a to je da je u europskim zemljama došlo do urušavanja društvenog ugovora jer narod više nije zaštićen od ugnjetavanja vlade.
Vance je tada osvijestio Europljane o mnogočemu. Poručio je da im prijetnja nije Rusija, već vlade njihovih država. Europska Unija uništava zajedničke vrijednosti koje su dugo vremena povezivale SAD i Europu. Pri tome je bio vrlo samokritičan pa je naglasio kako ni njegova domovina nije stajala ništa bolje (od današnje Europe) za vrijeme prethodne administracije. Naveo je kako se pod krinkom borbe protiv dezinformacija i u SAD-u provodila cenzura. U EU je tako postupanje čak i kodificirano Zakonom o digitalnim uslugama (DSA).
Kritizirao je što u Europi nema slobode govora te je pozvao europske čelnike da obustave progon političkih neistomišljenika te poštuju ljude koji imaju drugačije mišljenje. Vance je implicitno poručio kako će EU završiti ako nastavi tim putem. Usporedio je europske političare sa sovjetskim komesarima te zaključio kako je i SSSR propao jer je gušio osobne slobode. Na kraju govora je uputio poruku ohrabrenja (Ne bojte se) po uzoru na riječi Ivana Pavla II. kojeg smatra jednim od najvećih lidera u povijesti (Movimentoeuropeo.it, 2025).
Vanceova usporedba EU i Sovjetskog Saveza pogađa u suštinu. I jedni i drugi vjeruju kako je njihova ideologija najviši cilj ostvarenja ljudske civilizacije. Jasno, ako su te ideje tako dobre, zašto ti režimi moraju koristiti represiju da bi opstali? Osim isključivanja neistomišljenika iz javnog života, sličnost im je i korištenje vanjskog naprijatelja za legitimizaciju unutarnje represije. Europljani su zato već godinama prisiljeni živjeti u strahu od imaginarne ruske prijetnje.
Vanceov govor djeluje dramatično, ali šok ne proizlazi iz izgovorenih riječi već iz toga kome su upućene. Ronald Reagan je govorio kako je Sovjetski Savez carstvo zla, a pred kraj vladavine je u Zapadnom Berlinu eksplicitno pozvao na rušenje Berlinskog zida. Vance još uvijek nije tako izričito pozvao na rušenje sustava EU, što znači da još ima mnogo prostora za retorički napredak. Ipak, ako jednoga dana EU više ne bude postojala, Vanceov govor će se pamtiti kao prekretnica.
Zarobljene nacije
SAD je u Hladnom ratu osmislio izraz captive nations (zarobljene nacije) za opis država pod komunističkom vlašću. Podaci iz arhiva Reaganove vlade pružaju zanimljiv uvid u to koje su zemlje bile na popisu. Navode se npr. Poljska, Mađarska, Jugoslavija; kao i regije sa snažnom domoljubnom tradicijom poput Armenije, Hrvatske itd., a posebno su izdvojene baltičke nacije: Estonija, Latvija i Litva (Reaganlibrary.gov, 2022).
Potrebno je povući paralelu s današnjom situacijom. Primjećujemo da nije ništa novo da američka vlada narode pod utjecajem neprijateljske ideologije opisuje kao porobljene. Spomenute hladnoratovske zemlje možemo podijeliti u tri kategorije. Prva se odnosi na one kao Poljska, koje postoje kao neovisne države, ali nemaju stvarnu neovisnost već su pod Sovjetskim Savezom. Ta kategorija je ekvivalent današnjim članicama EU. Drugu kategoriju treba istaknuti više kao kuriozitet jer pokazuje da postoje narodi koji imaju i veći problem od strane hegemonije, a to je što se tek trebaju izboriti za svoju neovisnu državu. Zato je važno što su istaknute npr. Armenija, Estonija i Hrvatska. To dokazuje svijest američke vlade o postojanju nacija koje trebaju zadobiti neovisnost.
Treća kategorija odnosi se samo na spominjanje Jugoslavije te dokazuje kako se lista država nije odnosila samo na one pod sovjetskim utjecajem, već na komunističke zemlje općenito. Za razliku od ostalih navedenih država, Jugoslavija je uistinu bila neovisna, ali vlada je uskraćivala slobodu svojim građanima. Ekvivalent Jugoslaviji je današnja Velika Britanija. Ona više nije u EU, ali narod i dalje nema slobodu.
Studija slučaja: Velika Britanija
Potrebno je ispitati točnost Trumpovih i Vanceovih tvrdnji da u Europi nema slobode govora.. Prema podacima Europskog parlamenta iz 2025., britanska policija svakoga dana uhiti preko 30 ljudi zbog nečega što su rekli, napisali ili objavili na internetu (Europaparl.europa.eu, 2025). Svake godine britanska policija uhiti oko 12 000 ljudi zbog nečeg što su objavili na internetu (Moore, 2025). Zanimljiv je izvještaj američkog State Departmenta o Britaniji iz 2025. jer tamo stoji kako se stanje ljudskih prava znatno pogoršalo te kako Britanija provodi veliko ograničavanje slobode izražavanja. Naglašeno je i kako su mnogi ljudi suočeni s kaznenim progonom ili prijetnjom od istoga kao metodom zastrašivanja kako bi se ušutkali njihovi stavovi (State.gov, 2024a).
Korisno bi bilo napraviti jednu usporedbu. Ako je u Britaniji godišnje uhićeno 12 000 ljudi zbog nepodobnih stavova, to je 33 ljudi dnevno. Ujedinjeno Kraljevstvo ima 69 milijuna stanovnika, a SAD oko 345 milijuna. Kad bi omjer uhićenja (prema broju stanovnika) iz takvih razloga bio jednak, to bi značilo da američka policija uhiti oko 165 ljudi zbog nečeg što su rekli ili objavili protiv Trumpove vlade. Zamislimo kakva bi bila reakcija svjetske javnosti, medija i Europe da je to slučaj.
Studija slučaja: Njemačka
Stanje osobnih sloboda je još gore u Njemačkoj. Izvješće Amnesty Internationala iz 2023. upozorava na veliku represiju i tendenciju kriminalizacije prosvjednika čiji se stavovi o vanjskoj politici ne uklapaju u službenu državnu politiku. Pri tome se ne misli samo na policijsko nasilje, već i na to kako njemačke vlasti ograničavaju slobodu javnog okupljanja (www.amnesty.de, 2023).
Europska mreža nacionalnih institucija za ljudska prava (European Network of National Human Rights Institutions – ENNHRI) svake godine objavljuje stanje vladavine prava u državama EU. U analizi iz 2024. upozorava se na znatno smanjenje građanskih sloboda, tj. prostora za djelovanje civilnog društva (Enhri.org, 2024).
Izvješće Human Rights Watcha iz 2025. (za 2024.) također govori o progonu opozicije i suzbijanju slobode govora. Kao primjer je navedena ljevičarska organizacija Letzte Generation (Posljednja generacija), koja se bori protiv onečišćenja okoliša, tj. za zaštitu prirode. Protiv njihovih članova nepodobnih se primjenjuju metode kakve su inače rezervirane za mafiju i teroriste. Nadalje, pripadnici te organizacije izloženi su prisluškivanju pa čak i policijskim pretresima svojih stanova. Osim toga, nekim stranim državljanima je zabranjeno doći u Njemačku na antivladine prosvjede (Hrw.org, 2024).
Ujedinjeni narodi su 2025. objavili kako je stanje u Njemačkoj alarmantno jer vlada provodi policijsko nasilje i potiskivanje nepodobnih aktivista. U samom naslovu je istaknuto kako se radi o kriminalizaciji aktivizma te se poziva Njemačku da prestane s time (Ohchr, 2025a).
Iste godine, Michael Frost, poseban izvjestitelj UN-a za pitanja zaštite okoliša izdao je zabrinjavajuće upozorenje glede Njemačke. Naveo je kako njemačka vlada miroljubive prosvjednike koji se bore za zaštitu prirode proganja optužbama za kriminalno udruživanje. Time je postavljen opasan presedan u Europi (Ohchr, 2025b).
Civicus Monitor je online istraživačka platforma koja analizira stanje građanskih sloboda. Njemačka je i ranije bila u kategoriji suženo – narrowed, a 2025. su osobne slobode još više ograničene te stavljene u kategoriju ometano – obstructed (Monitor.civicus.org. 2025).
Najnovija promjena dogodila se 2026. odlukom da muški državljani Njemačke u dobi između 17 i 45 godina trebaju dobiti dozvolu vojske (Bundeswehra) ako žele otići iz Njemačke na duže od tri mjeseca (Zdfheute.de, 2026).
Za kraj, treba napomenuti kako njemačko zakonodavstvo poznaje institut preventivnog pritvora (Präventivhaft). Time se bilo kojeg čovjeka može staviti u pritvor na period do 30 dana bez da je počinio nešto protuzakonito. Dakle, ne radi se o klasičnom pritvoru koji se primjenjuje nakon počinjenog kaznenog ili prekršajnog djela, već o preveniranju njegovog počinjenja. Ta mjera uvedena je kako bi se (temeljem obavještajnih podataka) potencijalne teroriste spriječilo od izvršenja terorističkih napada. Međutim, prema već navedenom izvješću Amnesty Internationala, takvo oduzimanje slobode sve se masovnije primjenjuje na antivladine aktiviste (www.amnesty.de, 2023). Protuteroristička mjera je instrumentalizirana kako bi njemačka vlada mogla legalno uklanjati prosvjednike s ulice.
Anti-EU nije isto što i antieuropski
Za kraj bi bilo dobro povući jednu povijesnu paralelu. U siječnju 1941., Franklin D. Roosevelt je u Kongresu održao povijesni govor. U njemu je konstatirao kako svi ljudi imaju pravo na četiri slobode: govora i izražavanja, vjeroispovijesti, slobodu od oskudice te od života u strahu (Voiceofdemocracy.umd.edu, 2007). Te četiri slobode su izvorno europske vrijednosti te je vrlo proeuropski boriti se za njih. Ali, te Europe više nema jer se današnja Europa zasniva na negaciji tih vrijednosti.
Treba istaknuti kako se Rooseveltov govor nije fokusirao samo na prava naroda, nego i pojedinaca. To je važno jer EU i NATO danas nisu pogazili samo suverenost nacija i državnost svojih članica. Primjerice, EU zabranjuje vladama da koriste zlatne rezerve za financiranje proračunskog manjka ili javne potrošnje. Dakle, države EU nemaju pravu kontrolu nad vlastitim zlatnim rezervama.
Spomenute zemlje guše i osobne slobode svojih građana. Najbolji primjer kako NATO širi demokraciju dogodio se 2022., kada su Švedska i Finska odlučile pristupiti NATO-u. Do tada, te zemlje uživale su neutralnost, a njihovi građani slobodu. Štoviše, bile su oaza slobode za kurdske političke emigrante. Za razliku od Zelenskog, Kurdi znaju što znači boriti se za neovisnost svog naroda. Kao uvjet za ulazak u NATO, Švedska i Finska su se obvezale Turskoj izručiti na suđenje kurdske političare koji su boravili u njima. Iako njihovi sudovi uglavnom još uvijek blokiraju izručenja, neki od njih su već izručeni.
Na primjeru Roosevelta uviđamo kako protivljenje trenutačnim europskim vladama može biti kompatibilno s podržavanjem izvornih europskih vrijednosti. Tada (1941.) američka politika nije bila antieuropska, već protiv tadašnjeg stanja u Europi (okupacije).
U Drugom svjetskom ratu savez SAD-a i Rusije (SSSR-a) oslobodio je europske zemlje od tiranije u kojoj su živjeli. Ako Trump i Vance budu dovoljno ustrajni, povijest bi se mogla ponoviti. Pri tome treba naglasiti kako takva politika nije antieuropska već je usmjerena na promjenu stanja u Europi. Ako je itko antieuropski onda je to upravo sadašnja garnitura europskih političara koji vode svoje zemlje u propast.
Unatoč animozitetu s američkom vladom, Europa ostaje proamerička na vrlo specifičan način. Ona se više ne slaže s politikom američke vlasti, ali je vrlo kompatibilna s interesima američke duboke države. Upravo to je jedan od razloga razdora Trumpa i europskih čelnika jer on u njima vidi iste stavove kao kod ljudi koji ga pokušavaju uništiti u domaćoj politici.
