Često se u zadnje vrijeme postavlja pitanje: zanat ili fakultet?
To pitanje sve prerasta u jedno od ključnih pitanja budućnosti tržišta rada. Dugo se podrazumijevalo da fakultetska diploma otvara vrata stabilnosti, sigurnih prihoda i društvenog ugleda. Danas se ta slika mijenja pod utjecajem tehnoloških promjena koje dolaze brže nego što se obrazovni sustav uspijeva prilagoditi.
Umjetna inteligencija već sada najviše udara na visoko obrazovane profesije, a najgore bi mogla proći upravo ona područja koja su se do prije samo pet godina smatrala sigurnim utočištima. Programiranje, digitalni marketing, dijelom financije i pravo, sve su to sektori u kojima AI već preuzima dio poslova, ubrzava procese, automatizira rutinske zadatke i smanjuje potrebu za velikim brojem zaposlenih. Poslovi za koje se donedavno mislilo da traže godine obrazovanja i specifična znanja sada se u određenom dijelu mogu obaviti uz pomoć dobro kalibriranih AI aplikacija.
Naravno, to ne znači da će svi ostati bez posla. Najbolji će i dalje raditi, ali će ih trebati manje, a i oni će u svakodnevnom radu koristiti AI alate. Drugim riječima, prednost više ne će imati prosječan stručnjak s diplomom, nego oni koji znaju spojiti znanje, iskustvo, brzinu prilagodbe i tehnologiju. U mnogim uredskim zanimanjima dogodit će se selekcija. Ostat će oni koji donose stvarnu dodatnu vrijednost, oni koji razumiju širu sliku, znaju donositi odluke i preuzeti odgovornost. Sve ono što je rutinsko, ponavljajuće i lako provjerljivo bit će pod sve većim pritiskom automatizacije.
S druge strane, zanati imaju sve bolju perspektivu. Ne treba čuditi što već danas neki keramičari uzimaju dnevnice koje se mogu usporediti s dnevnicama neurokirurga. Tko god je u zadnjih desetak godina nešto gradio ili adaptirao, dobro zna koliko je teško pronaći dobrog, pouzdanog i dostupnog majstora, uz još koliko toliko pristojnu cijenu. Često se na majstore čeka mjesecima, dogovori se pomiču, cijene rastu, a kvaliteta izvedbe zna biti vrlo neujednačena.
Upravo zato mnogi danas zaključuju da je najbolje zasukati rukave, sam ili uz pomoć prijatelja odraditi što više poslova, osobito završne radove, jer se cijene u tom segmentu penju u astronomske visine. Postavljanje pločica, gletanje, bojanje, montaža namještaja, uređenje kupaonice, sitni električarski i vodoinstalaterski radovi, sve su to poslovi za koje se prije često mislilo da ih se jednostavno naruči i plati. Danas sve više ljudi uči barem osnove takvih radova jer shvaća da time štedi novac, vrijeme i živce.
Potražnja za kvalitetnim majstorima već je sada golema, a s obzirom na manjak radne snage, mogla bi biti još veća. Dobri keramičari, električari, vodoinstalateri, stolari, bravari, automehaničari i instalateri grijanja ne ovise o algoritmima na isti način kao uredski radnici. AI može pomoći u planiranju, izračunima, nabavi materijala ili komunikaciji s klijentima, ali ne može doći u stan, razbiti stare pločice, izravnati zid, spojiti instalacije i ostaviti za sobom uredan, funkcionalan i kvalitetno izveden posao.
Tu se krije velika prednost zanata. Oni traže konkretnu vještinu, fizičku prisutnost i iskustvo. Dobar majstor ne prodaje samo svoj radni sat, nego i sigurnost da će posao biti napravljen kako treba. A takva sigurnost sve više vrijedi. U društvu u kojem se previše toga seli u virtualni prostor, konkretan, opipljiv i kvalitetno izveden posao postaje sve cjenjeniji.
Kako bilo, dobar zanatlija u budućnosti će prolaziti mnogo bolje od mnogih visoko obrazovanih kadrova. To će nesumnjivo dovesti do transformacije tržišta rada, ali i do promjene društvene percepcije rada, znanja i uspjeha. Diploma će i dalje imati vrijednost, ali sve više će vrijediti konkretna vještina, pouzdanost i sposobnost da se posao napravi kvalitetno. Vrijeme u kojem se fizički i praktični rad podcjenjivao polako prolazi. Dolazi vrijeme u kojem će se sve više pitati ne samo što je netko završio, nego što stvarno zna napraviti.
