Predsjednik Republike Zoran Milanović poručio je da će načelnik Glavnog stožera Tihomir Kundid provesti njegovu zapovijed i da Hrvatska vojska neće ići na vojni mimohod u Pariz, čime je sukob s Vladom prerastao u otvorenu bitku oko toga tko stvarno zapovijeda Oružanim snagama.
Milanović je rekao da vojnik, kada ima dvojbu, gleda prema najvišem u hijerarhijskom lancu, a to je predsjednik Republike kao vrhovni zapovjednik.
„To nije nikakav ministar, uz sve dužno poštovanje”, poručio je Milanović, jasno ciljajući na ministra obrane Ivana Anušića i Vladu.
Predsjednik tvrdi da je načelnik Glavnog stožera bio izložen pritiscima, ali da mu je situacija jasna jer ima zapovijed vrhovnog zapovjednika. Prema Milanoviću, ovaj slučaj dobro je pokazao kako vojska funkcionira i koga najviši vojnik po rangu mora slušati.
Posebno je napao članak 69. Zakona o obrani, za koji tvrdi da je pokušaj izguravanja predsjednika iz zapovjednog sustava. Rekao je da je taj članak od ministra napravio „vrhovnog zapovjednika ceremonijalnog voda”, ali da u slučaju prijepora zadnju riječ ima predsjednik.
Milanović je Vladi postavio i izravno pitanje što predsjednik Republike uopće smije raditi ako mu se osporava zapovijedanje vojskom.
„Prigrabili ste sve, novac, poslove, nabavku, kompletan sustav materijalnog posla MORH-a je vaš”, rekao je Milanović, dodavši da Vlada, ako želi zapovijedati, može formirati nacionalnu gardu ili žandarmeriju.
Premijeru Andreju Plenkoviću poručio je da, ako smatra da je predsjednik prekoračio ovlasti, pokrene postupak njegova opoziva.
Predsjednik je otvorio i pitanje hrvatskog predstavljanja u Europskom vijeću, tvrdeći da Plenković u međunarodnim nastupima zastupa privatne političke stavove, a ne usuglašene stavove države. Pritom je govorio o „privatluku hrvatskog Andreja Vučića”.
Ovo više nije spor o Parizu ni o jednoj vojnoj svečanosti. Ovo je sudar dviju državnih adresa oko zapovijedanja Hrvatskom vojskom, ustavnih ovlasti i granica političke moći. Ako predsjednik kao vrhovni zapovjednik izda zapovijed, a Vlada preko ministra pokušava gurati suprotnu liniju, tada problem nije protokol, nego funkcioniranje države. Hrvatska vojska ne smije biti poligon za političko nadmudrivanje. Zapovjedni lanac mora biti jasan, jer država koja ne zna tko joj zapovijeda vojskom u miru, u krizi bi mogla platiti puno veću cijenu.
