Stjepan Radić održao je 24. studenoga 1918. na sjednici Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu jedan od svojih najvažnijih i najpoznatijih govora. Raspravljalo se o ključnom pitanju budućnosti Države Slovenaca, Hrvata i Srba (DSHS), osnovane nakon raspada Austro-Ugarske, te o mogućem ujedinjenju s Kraljevinom Srbijom. Većina članova Vijeća zagovarala je brzo i bezuvjetno ujedinjenje, smatrajući da je to jedini način da se očuva teritorijalna cjelovitost te spriječe talijanske pretenzije na jadransku obalu.
Radić, tada predsjednik Hrvatske seljačke stranke, snažno se usprotivio takvom pristupu. Upozorio je da se ne smije ulaziti u novu državnu zajednicu bez prethodnog definiranja ustavnopravnih odnosa, bez demokratske rasprave i bez jasnih jamstava ravnopravnosti naroda. Naglasio je da hrvatska državnost, potvrđena stoljetnim pravnim kontinuitetom, ne smije biti prepuštena brzopletim političkim odlukama.
U tom se kontekstu obraća Narodnom vijeću i izriče svoju najpoznatiju rečenicu: „Ne srljajte kao guske u maglu!“ Radić je tom metaforom upozorio da bi nekritično i žurno ujedinjenje moglo dovesti do dugoročnih posljedica, među kojima gubitka političke autonomije i podređenog položaja Hrvata u budućoj državi.
Unatoč njegovim upozorenjima, Narodno vijeće je već 1. prosinca 1918. poslalo izaslanstvo u Beograd, gdje je proglašeno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, i to bez prethodnog sporazuma, ustava ili jasno utvrđenih pravnih jamstava. Radić će u godinama koje slijede ostati jedan od najdosljednijih kritičara centralističkog poretka i zagovornika hrvatske ravnopravnosti unutar jugoslavenske države.
