Projekt vrijedan oko 600 milijuna eura koji u Sisačko-moslavačkoj županiji planira izgradnju integriranog sustava farmi i klaonica peradi, ali je otvorio niz pitanja o modelu razvoja, ulozi države i dugoročnim posljedicama za okoliš i domaću poljoprivredu. U središtu investicije je ukrajinski kapital povezan s industrijom klađenja, dok lokalne zajednice traže odgovore na pitanja koja nadilaze obećanja o radnim mjestima.
Najave gradnje velikih farmi pilića i klaonica u okolici Siska i Lekenika postale su jedna od najoštrijih tema u regionalnoj i nacionalnoj javnosti. Dok investitori i dio državnih institucija ističu potencijal gospodarskog rasta, nova radna mjesta i tehnološki napredak, građanske inicijative i ekološke udruge upozoravaju na moguće dugoročne posljedice po tlo, vodu, kvalitetu zraka i strukturu lokalne poljoprivrede.
Politička razina reagirala je nakon najava prosvjeda. Ministar poljoprivrede David Vlajčić sazvao je sastanak u ponedjeljak, u Sisku s predstavnicima građana, peradarskog sektora, investitora i više ministarstava, uključujući resor zaštite okoliša i prostornog uređenja. U raspravu se uključila i saborska zastupnica Marijana Petir, zatraživši od Vlade informacije o sveobuhvatnoj procjeni utjecaja projekta na domaću proizvodnju i zdravlje ljudi. Sama činjenica da se sastanci organiziraju pod pritiskom javnosti govori o osjetljivosti projekta i njegovoj političkoj težini.
U formalnom smislu, za dio planiranih objekata izrađene su studije utjecaja na okoliš. Primjerice, za farmu u Velikoj Ludini izrađena je dokumentacija koja opisuje kapacitete, tehnološka rješenja i sanitarne mjere. No lokalne udruge tvrde da je proces javne rasprave bio više formalnost nego stvarno uključivanje javnosti. U slučaju planirane klaonice u Capragu, ističu kako je projekt dobio pozitivno mišljenje unatoč brojnim primjedbama i tisućama potpisa protiv. Ključno pitanje ostaje ne samo jesu li studije izrađene, nego koliko su kumulativni učinci više objekata na relativno uskom području doista sagledani.
U europskom kontekstu, sličan projekt je izazvao pozornost i izvan Hrvatske. Francuska organizacija Anvol upozorila je prije nekoliko godina da bi koncentrirani modeli industrijske proizvodnje peradi, kakve razvijaju velike ukrajinske kompanije, mogli biti u suprotnosti sa strateškim ciljevima Europske unije u pogledu smanjenja emisija i upotrebe antibiotika. Anvol je uoči europskih izbora 2024. pozvao da se takvim projektima ne dodjeljuju europska sredstva, podsjećajući da je ukrajinska kompanija MHP u prošlosti već koristila značajne iznose europskog financiranja za projekte u Ukrajini.
U hrvatskom slučaju, primarni investitor je Premium Chicken Company d.o.o., tvrtka registrirana u Sisku 2020. godine s projektom nazvanim „Peradarska proizvodnja kružnog gospodarstva“. Koncept podrazumijeva vertikalno integriranu proizvodnju koja uključuje farme, valionice, tvornicu stočne hrane, klaonicu i obradu nusproizvoda, sve na jednoj
lokaciji ili u međusobno povezanim objektima. Takav model smanjuje troškove i povećava kontrolu nad lancem vrijednosti, ali istodobno koncentrira ekološke i infrastrukturne rizike.
Iza Premium Chicken Company stoji Renaissance Capital d.o.o., a s njim je povezan ukrajinski poduzetnik Andrii Matiukha, osnivač i dugogodišnji čelnik FAVBET grupe, jedne od većih kompanija u sektoru klađenja i igara na sreću u regiji. Matiukha je posljednjih godina diverzificirao poslovne interese prema agrobiznisu i energetici. Operativno vođenje projekta u Hrvatskoj povjereno je upravi na čelu s Oleksiyem Shevchenkom.
Financijski podaci pokazuju da je Premium Chicken Company zasad projektna tvrtka s ograničenim prihodima i gubicima karakterističnima za fazu pripreme investicije. To znači da realizacija u velikoj mjeri ovisi o kapitalu investitora i vanjskom financiranju. Sličan obrazac vrijedi i za vlasnički holding u Hrvatskoj, koji nema tradicionalnu povijest poslovanja u prehrambenoj industriji, nego djeluje kao investicijska platforma.
Drugi veliki ukrajinski igrač, MHP, ranije je najavljivao investiciju vrijednu oko 350 milijuna eura u peradarski kompleks kod Siska, ali je taj projekt obustavljen nakon analize izvedivosti. Time je Premium Chicken Company ostala jedini aktivni nositelj megaprojekta u županiji.
Slučaj gigafarmi kod Siska tako otvara šire pitanje modela razvoja. Je li riječ o strateškom jačanju domaće proizvodnje i izvoznog potencijala ili o uvozu kapitalno intenzivnog modela koji dugoročno može potisnuti manje proizvođače i opteretiti lokalnu infrastrukturu? Odgovor ne leži samo u brojci planiranih radnih mjesta ili vrijednosti investicije, nego u transparentnosti postupaka, jasnoći regulatornog okvira i spremnosti države da zaštiti javni interes.
Između obećanja o modernoj proizvodnji i straha od industrijalizacije krajolika, Sisak i njegova okolica postali su poligon za raspravu o tome kakvu poljoprivredu Hrvatska želi. To je rasprava koja nadilazi jednu investiciju i zadire u samu definiciju održivog razvoja.
