Tržište rada 2026. neće čekati da se sustav prilagodi jer prilagodba mora početi sada. Što je Hrvatska do sada učinila?
Promjene na tržištu rada koje se ubrzano razvijaju nisu budući scenarij, nego proces koji je već započeo. Umjetna inteligencija, zapošljavanje temeljeno na vještinama i promijenjena očekivanja poslodavaca 2026. godine ozbiljno će utjecati na zapošljavanje, obrazovni sustav i konkurentnost gospodarstva. Pitanje više nije hoće li se promjene dogoditi, nego hoće li ih država dočekati spremna.
Regulatorni i upravljački izazov
Umjetna inteligencija sve snažnije ulazi u javni i privatni sektor, ali državne institucije zaostaju u razumijevanju njezina stvarnog utjecaja. Umjesto strateškog promišljanja i edukacije javnih službenika, rasprava se često svodi na površne poruke i promotivne kampanje bez stvarnog sadržaja. Bez znanja i kapaciteta u državnoj upravi, AI postaje rizik, ne zbog tehnologije same, nego zbog nekompetentnog upravljanja njome.
Zapošljavanje temeljeno na vještinama: sustav koji kaska za tržištem
Tržište rada sve jasnije pokazuje da formalna diploma više nije jamstvo zapošljivosti. Ipak, obrazovni sustav i javne politike i dalje su rigidno vezani uz titule, programe koji se sporo mijenjaju i kvalifikacije koje ne prate potrebe gospodarstva. Država bi trebala aktivno poticati razvoj vještina, mikrokvalifikacija i cjeloživotnog učenja, umjesto da reagira tek kada se manjak radne snage pretvori u krizu.
Novi diplomanti: izgubljeni između sustava i tržišta
Mladi ljudi izlaze iz obrazovnog sustava s diplomama, ali bez jasnog mjesta na tržištu rada. Država rijetko preuzima odgovornost za taj jaz, iako upravo javne politike oblikuju obrazovanje, poticaje i zapošljavanje. Bez ozbiljne reforme prijelaza iz obrazovanja u rad – kroz kvalitetne prakse, suradnju s poslodavcima i javni sektor kao primjer – rizik od razočaranja, iseljavanja i neiskorištenog potencijala nastavit će rasti.
Poseban problem predstavlja činjenica da se od građana i gospodarstva očekuje prilagodba, dok se državna uprava rijetko sustavno educira. Upravljanje tržištem rada, digitalnom transformacijom i AI tehnologijama zahtijeva znanje, analitičke kapacitete i kontinuiranu edukaciju donositelja odluka. Bez toga, politike će ostati reaktivne, a ne strateške. U razdoblju koje dolazi, državi neće biti dovoljno komunicirati optimizam kroz slogane, kampanje i zabavne poruke. Potrebna je ozbiljna analiza, ulaganje u znanje i spremnost na promjene koje možda nisu popularne, ali su nužne. Tržište rada 2026. neće čekati da se sustav prilagodi jer prilagodba mora početi sada.
Što čini Hrvatska?
Hrvatska ima Nacionalnu razvojnu strategiju do 2030. i Digital Croatia Strategiju do 2032. koje prepoznaju digitalne vještine i transformaciju kao strateške ciljeve. One uključuju podizanje razine digitalnih kompetencija i poticanje razvoja digitalnih i ICT zanimanja. U školski program uvodi se pilot predmet o umjetnoj inteligenciji za srednjoškolce i VET učenike, s ciljem praktične obuke i etičkog razumijevanja tehnologije. Postoje i inicijative poput Schools of the Future koje povezuju škole i IT sektor te uvode STEM i digitalne sadržaje u nastavu.
Posebno je važna podrška cjeloživotnom učenju i prekvalifikaciji pa tako postoje vaučeri za digitalne i zelene vještine putem kojih je omogućeno tisućama ljudi da se prekvalificiraju i steknu digitalna znanja. Do sredine 2026. planirano je dodijeliti do 30.000 takvih vaučera, s posebnim naglaskom na dugotrajno nezaposlene i mlade. Hrvatski zavod za zapošljavanje provodi programe obrazovanja, podrške za praksu i poticaje za zapošljavanje, uključujući i digitalne i zelene segmente.
Udruge poslodavaca i privatne inicijative organiziraju radionice i panele o utjecaju AI na rad, što doprinosi svijesti i dijalogu, ali često bez jasnog učinka na javne politike. HUP
Što nas treba brinuti?
Samo oko 6,6% odraslih sudjeluje u formalnom ili neformalnom obrazovanju što je nizak postotak u odnosu na EU prosjek i znak da sustav ne uspijeva potaknuti cjeloživotno učenje. Prema podacima HGK, samo 5% hrvatskih tvrtki redovito educira svoje zaposlenike u području AI i digitalnih vještina, iako velika većina smatra AI važnim. To pokazuje veliki jaz između svjesnosti i konkretnih ulaganja. Pilot projekti i inicijative postoje, ali nedostaje cjelovita, dugoročna i koordinirana politika koja povezuje obrazovanje, tržište rada i gospodarski razvoj u jedinstvenu strategiju.
Strategije postoje ali izvedba i učinak još nisu na razini realnih potreba tržišta i potrebno je realnost prepoznati ne samo ‘na papiru’ već konkretno koordinirati gospodarstvo i obrazovanje. Pilot projekti su dobri, ali bez sustavnih promjena obrazovnih kurikuluma i stopostotne povezanosti s potrebama poslodavaca efekt će ostati ograničen. Nije dovoljno da tehnologiju razumiju samo privatni sektor ili entuzijasti. Javne institucije i donositelji odluka ponajprije trebaju duboko stručno znanje kako bi zakonodavstvo, nadzor i javne politike bile relevantne.
Umjesto zastarjelih formi kako stariju radnu snagu zamijeniti novom, cjeloživotno učenje mora postati norma, a ne izuzetak. Stimuliranje radnika svih dobnih skupina da se kontinuirano obrazuju ključno je da Hrvatska ne ostane izvan konkurentnih trendova.
