U regiji u kojoj se infrastrukturni projekti često koriste za političku vidljivost, a ne za lokalni razvoj, ovaj slučaj podsjetnik je da svaka investicija, bez obzira na veličinu, mora biti vođena načelom transparentnosti, jednakosti obveza i zaštite javnog interesa.
Turska tvrtka Cengiz Insaat Sanayi ve Ticaret, koja izvodi radove na željezničkoj pruzi Križevci – Koprivnica – državna granica, uskoro će morati iseliti iz gospodarske zone Gornji Čret u Križevcima. Potvrdili su to iz Grada Križevaca, ističući da je petogodišnji ugovor o zakupu, potpisan u kolovozu 2020., istekao 14. kolovoza ove godine.
Prema ugovoru, Cengiz se na parceli od 16 hektara obvezao izraditi projektnu dokumentaciju, ishoditi dozvole te izgraditi kompletnu prometnu i komunalnu infrastrukturu. Međutim, iako su pojedini radovi započeti, ništa nije dovršeno, a potrebne dozvole nisu ishođene. Grad je stoga poslao službeni zahtjev za iseljenje.
Dodatni problem je financijske prirode: tvrtki je naplaćena zadužnica od milijun kuna, no komunalna naknada nikada nije uplaćena, čime je, prema ocjeni aktualne gradske uprave, grad „ozbiljno zakinut“.
U Hrvatskoj, Cengiz je izvođač radova na rekonstrukciji i izgradnji drugog kolosijeka pruge Križevci – Koprivnica – državna granica, dijelu jednog od najvažnijih infrastrukturnih projekata na Mediteranskom koridoru.
U Bosni i Hercegovini tvrtka gradi dionicu autoceste Koridora Vc Medakovo – Ozimice (21,3 km), projekt vrijedan oko 361,8 milijuna eura. Uz to, prema vlastitoj prezentaciji, Cengiz je angažiran na nizu međunarodnih infrastrukturnih projekata od autocesta i tunela do željezničkih pruga.
Unatoč angažmanima na strateškim investicijama, povlačenje Cengiza iz Gornjeg Čreta otvara pitanje: kako je moguće da tvrtka koja izvodi projekte vrijedne stotine milijuna eura ne izvrši relativno male ali ključne lokalne obveze kao što su dozvole, infrastruktura i komunalije?
Ovaj slučaj baca sjenu na odnose investitora i lokalnih zajednica te otvara prostor za raspravu o transparentnosti i nadzoru velikih projekata. Jer „veliki projekti“ ne smiju biti izgovor za ignoriranje lokalnih pravila jer novac i infrastruktura uvijek dolaze u paketu s obavezama prema zajednici.
A činjenica da Cengiz, unatoč velikim projektima u regiji, više neće boraviti u zoni Gornji Čret, mogla bi postati simbol tog šireg problema.
Slučaj Cengiza u Križevcima nije izolirana epizoda, nego simptom šireg obrasca koji se u regiji ponavlja godinama: ulazak velikih stranih investitora često prati nedostatak jasnih
kontrolnih mehanizama, dok se lokalne obveze stavljaju u drugi plan u ime „strateških“ projekata.
Ono što se u Križevcima dogodilo nepotpuna infrastruktura, izostanak dozvola, neplaćene komunalije i kašnjenja koja traju godinama, otvara pitanje tko zapravo snosi odgovornost kada se strane ne drže ugovora. Je li problem u tvrtki, u bivšoj gradskoj vlasti koja nije nadzirala provedbu ugovora ili u širem sustavu u kojem velike kompanije prečesto mogu birati koje će obveze ispuniti, a koje ignorirati?
Cengiz će sutra otići iz Gornjeg Čreta, ali posljedice ostaju: izgubljene komunalne naknade, neiskorištena zona, propuštene razvojne mogućnosti i činjenica da građani kroz proračun na kraju snose teret tuđih propusta.
U regiji u kojoj se infrastrukturni projekti često koriste za političku vidljivost, a ne za lokalni razvoj, ovaj slučaj podsjetnik je da svaka investicija, bez obzira na veličinu, mora biti vođena načelom transparentnosti, jednakosti obveza i zaštite javnog interesa.
Jer ako „veliki projekti“ postanu zamjena za odgovornost, tada ne govorimo o razvoju, nego o modelu u kojem je lokalna zajednica sporedni igrač.
