Na današnji dan, 16. prosinca 1866. godine, u Zagrebu je svečano otkriven spomenik banu Josipu Jelačiću jedno od najvažnijih obilježja hrvatske političke i nacionalne povijesti te trajni simbol grada Zagreba. Spomenik je postavljen na tadašnji Harmica trg današnji Trg bana Jelačića, u samom središtu hrvatske metropole.
Odluku o podizanju spomenika donijela je Gradska općina Zagreb još 1854. godine, a nakon Jelačićeve smrti 1859. inicijativa je dobila snažniji zamah. Godine 1860. osnovan je poseban odbor za prikupljanje sredstava, koja su najvećim dijelom osigurana dobrovoljnim prilozima građana, što dodatno svjedoči o tadašnjem ugledu i popularnosti bana Jelačića među Hrvatima.
Autor spomenika je Anton Dominik Fernkorn, jedan od najpoznatijih kipara tog vremena, koji je djelo izradio u Beču. Spomenik je oblikovan kao monumentalna konjanička statua od bronce, a prikazuje bana Jelačića na konju s ispruženom sabljom u desnoj ruci. Smatra se prvim velikim brončanim javnim spomenikom u Zagrebu i jednim od najznačajnijih primjera javne plastike 19. stoljeća u Hrvatskoj.
Svečano otkrivanje 16. prosinca 1866. bilo je velik javni događaj. Posebnu povijesnu vrijednost ima činjenica da je ceremonija zabilježena fotografijom Franje Pommera koja se često navodi kao jedna od najranijih, a prema nekim tumačenjima i prva reportažna fotografija u Hrvatskoj.
U izvornoj postavi spomenik je bio orijentiran prema sjeveru. Tijekom komunističkog razdoblja, 1947. godine, spomenik je uklonjen s trga, a vraćen je tek 1990. godine, uoči uspostave moderne hrvatske države. Prilikom povratka, kip je postavljen u nešto izmijenjenoj orijentaciji, prema jugu.
Spomenik banu Jelačiću i danas ostaje jedno od najprepoznatljivijih mjesta Zagreba te snažan podsjetnik na borbu za hrvatsku političku autonomiju, nacionalni identitet i državnost
