Nakon izvanredne sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost Srbije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić dodatno je zaoštrio retoriku prema susjednim državama, tvrdeći da se Srbija suočava s novim sigurnosnim izazovima u regiji. Prema pisanju većine srpskih medija, u središtu njegovih izjava našla se suradnja Zagreb, Priština i Tirana, koju Beograd tumači kao poseban oblik prijetnje interesima Srbije.
Srpski mediji navode da je Vučić tijekom sjednice govorio o, kako tvrdi, ubrzanom naoružavanju Kosova uz političku i logističku potporu Albanije i Hrvatske. Takve procjene u Beogradu se predstavljaju kao ozbiljan sigurnosni izazov, zbog čega, prema Vučićevim riječima, Srbija mora dodatno jačati vlastite obrambene kapacitete i biti spremna na različite scenarije.
U izjavama koje prenose beogradski portali, poseban naglasak stavljen je na tvrdnju da se međunarodni poredak ubrzano mijenja te da pravila koja su desetljećima vrijedila više ne jamče sigurnost manjih država. Vučić je, prema tim izvorima, poručio kako Srbija ne smije imati iluzija te da se mora oslanjati prvenstveno na vlastite snage i procjene.
Dio srpskih medija ide i korak dalje, predstavljajući suradnju Zagreba, Prištine i Tirane kao dio šireg geopolitičkog okvira u kojem Zapad, prema tom narativu, nastoji ograničiti utjecaj Srbije na Balkanu. Takvi tekstovi često koriste dramatične naslove i terminologiju koja dodatno pojačava dojam ugroze.
Istodobno, u tim se izvješćima rijetko ili gotovo uopće ne spominje činjenica da Hrvatska, Albanija i Kosovo svoju suradnju javno opisuju kao dio sigurnosnih i obrambenih aktivnosti usmjerenih na stabilnost, interoperabilnost i jačanje regionalne sigurnosti, u skladu s euroatlantskim standardima. Taj aspekt u srpskim medijima uglavnom ostaje u drugom planu.
Poruke koje dolaze iz Beograda upućuju na nastavak politike u kojoj se sigurnosne teme snažno koriste i u unutarnjopolitičke svrhe. Iako zasad nema konkretnih poteza koji bi upućivali na neposrednu eskalaciju, retorika koja se plasira u javni prostor ponovno otvara pitanja stabilnosti i povjerenja u regiji, u trenutku kada su europska i globalna sigurnosna pitanja ionako izrazito osjetljiva.
