U Pojasu Gaze sve je veći broj djece koja nakon ratnih događaja gube sposobnost govora, a prema procjenama humanitarnih organizacija oko 1,1 milijun djece treba psihološku i socijalnu pomoć piše Aljazeera.
Liječnici i stručnjaci navode da se radi o kombinaciji fizičkih ozljeda i teških psiholoških trauma. U nekim slučajevima uzrok su ozljede glave i neurološka oštećenja nakon eksplozija, dok kod dijela djece nema vidljivih fizičkih ozljeda, ali dolazi do potpunog ili djelomičnog gubitka govora.
U bolnici u Gazi liječnici bilježe sve više slučajeva naglog prestanka govora kod djece nakon izloženosti nasilju. Riječ je o stanjima poput selektivnog mutizma ili funkcionalnog gubitka glasa povezanog s ekstremnim stresom.
Stručnjaci objašnjavaju da se kod djece radi o reakciji na traumu u kojoj organizam prelazi u stanje blokade. U takvim okolnostima dijete prestaje komunicirati kao način suočavanja s okolinom koju više ne može razumjeti niti kontrolirati.
Problem dodatno otežava stanje zdravstvenog sustava. Ograničen pristup terapiji, nedostatak stručnjaka i oštećena infrastruktura smanjuju mogućnosti dugotrajnog liječenja i rehabilitacije.
Liječnici upozoravaju da posljedice ne završavaju gubitkom govora. Djeca koja ne komuniciraju i ne sudjeluju u igri zaostaju u razvoju, što može imati dugoročne posljedice na učenje, emocionalnu stabilnost i socijalne vještine.
Analitički gledano, riječ je o širem problemu koji nadilazi pojedinačne slučajeve. Dugotrajna izloženost nesigurnosti i nasilju stvara generacijski rizik za mentalno zdravlje djece, što može imati posljedice i godinama nakon završetka sukoba.
Stručnjaci naglašavaju da je za oporavak nužna stabilna i sigurna okolina te kontinuirana terapijska podrška, no upravo su ti uvjeti u Gazi trenutačno ograničeni.
