Ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan u emisiji „Poligraf“ otvoreno je progovorio o stanju u hrvatskom pravosuđu nakon tragedije u Drnišu, poručivši da sudstvo, uz neovisnost, mora imati i odgovornost.
Povod reakciji bio je slučaj u kojem dvije i pol godine nije poduzeta nijedna sudska radnja, zbog čega je ministar pokrenuo stegovni postupak protiv dviju sutkinja Općinskog suda u Šibeniku.
„Nije normalno da se dvije i pol godine ne takne spis“, rekao je Habijan i pritom priznao da je bijes javnosti potpuno razumljiv.
To je jedna od rijetkih situacija u kojoj je član Vlade tako izravno javno progovorio o problemima unutar pravosuđa, sustava koji godinama ima jedno od najnižih razina povjerenja među građanima Hrvatske.
Habijan je istaknuo kako hrvatski sudovi godišnje zaprime više od 1,2 milijuna predmeta te da problem nije samo broj sudaca nego i njihova dobna struktura i učinkovitost sustava.
Upravo zato Ministarstvo priprema izmjene zakona koje bi trebale ubrzati ulazak novih ljudi u pravosuđe. Novi Zakon o Pravosudnoj akademiji trebao bi olakšati dolazak mlađeg kadra na sudove, a ministar tvrdi da Ministarstvo ne blokira nova zapošljavanja kada sudovi pokažu stvarnu potrebu.
No ključni dio razgovora odnosio se na najavu mogućeg uvođenja doživotnog zatvora u hrvatski Kazneni zakon.
Habijan je poručio da će radna skupina uskoro pripremiti prijedlog izmjena, ali je pritom upozorio da ni najstrože kazne neće imati smisla ako ih sudovi ne budu dosljedno primjenjivali.
Posebno važna mogla bi biti i najavljena promjena vezana uz nadzor počinitelja nakon izlaska iz zatvora. Prema prijedlogu Ministarstva, stručni timovi procjenjivali bi treba li određena osoba nakon odslužene kazne ostati pod dodatnim nadzorom, elektroničkom kontrolom ili obveznim liječenjem.
Riječ je o modelu koji već postoji u dijelu europskih država, posebno kada je riječ o nasilnim i visokorizičnim počiniteljima.
Habijanove izjave pokazuju da se nakon tragedije u Drnišu sve ozbiljnije otvara pitanje odgovornosti pravosuđa, ali i činjenice da građani više nemaju strpljenja za višegodišnje procese, odgađanja i predmete koji godinama stoje bez ikakvog pomaka.
