U galeriji Oktogon Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti otvoreno je 61. izdanje Zagrebačkog salona, ove godine posvećeno primijenjenim umjetnostima i dizajnu pod temom „Nova energija: primijenjena umjetnost u dijalogu s vremenom”.
Salon je otvorila ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, istaknuvši važnost umjetnika, dizajnera i autorskih timova koji svojim radom održavaju kontinuitet jedne od najvažnijih nacionalnih izložbenih manifestacija.
Organizator Salona je ULUPUH, a kustosku koncepciju ovogodišnjeg izdanja potpisuju Ksenija Foretić, Maša Štrbac i Elizabeta Wagner. Na glavnoj izložbi predstavlja se 117 hrvatskih autora, autorica i autorskih timova, čiji radovi daju presjek recentne produkcije u posljednje tri godine.
Ovogodišnji Salon ne bavi se primijenjenom umjetnošću kao ukrasom, nego kao područjem koje izravno oblikuje svakodnevicu. Dizajn, prostor, tijelo, digitalno okruženje, održivost i društvene promjene više nisu odvojene teme, nego pitanja koja određuju način na koji živimo, radimo, komuniciramo i koristimo javni prostor.
Izložba je organizirana oko pet tematskih okvira: nova funkcionalnost, estetika otpornosti, tijelo i prostor, digitalna svakodnevica te kritički dizajn. Time se otvara prostor za radove koji propituju korisnost, recikliranje, kružnu ekonomiju, odnos privatnog i javnog prostora, virtualna okruženja te dizajn kao sredstvo društvenog promišljanja.
Program se ne održava samo u Oktogonu. Prateće izložbe i programi predstavljaju se i u Muzeju Prigorja te Galeriji Permanenta, a posebno mjesto dobivaju mladi autori, studenti i učenici. Među njima su radovi vezani uz videoigre, interaktivne digitalne medije, arhitekturu, održivost i promjene koje oblikuju život novih generacija.
Uz ministricu, na otvorenju su govorili predsjednica ULUPUH-a Ivana Bakal i ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Branko Franceschi.
Zagrebački salon važan je jer pokazuje da kultura nije samo čuvanje baštine, nego i razumijevanje vremena u kojem živimo. Primijenjena umjetnost i dizajn ulaze u domove, škole, ulice, javne prostore i digitalni svijet. Upravo zato ovakve izložbe ne smiju ostati zatvorene u krugu struke. One pokazuju kako se društvo mijenja i tko ima znanje, maštu i odgovornost oblikovati prostor u kojem će živjeti buduće generacije.
