U Vukovaru se obilježava 19. godišnjica smrti brigadnog generala Marka Babića, jednog od najprepoznatljivijih heroja obrane Vukovara i čovjeka čije je ime trajno vezano uz Trpinjsku cestu, simbol hrvatskog otpora u Domovinskom ratu.
Marko Babić rođen je 16. veljače 1965. u Vukovaru, a preminuo je 5. srpnja 2007. u Zagrebu, u 42. godini života, od posljedica moždanog udara. U trenutku smrti imao je čin pukovnika Hrvatske vojske, a posmrtno je promaknut u čin brigadnog generala.
Njegovo ratno ime najviše je vezano uz obranu Borova naselja i Trpinjske ceste, prostora koji je zbog razmjera uništene neprijateljske tehnike postao poznat kao „groblje tenkova”. Babić je bio zamjenik zapovjednika 3. bojne 204. vukovarske brigade Blage Zadre i jedan od njegovih najbližih suradnika. Nakon Zadrine pogibije preuzeo je zapovijedanje 3. bojnom.
U obrani Vukovara Babić je ostao zapamćen po iznimnoj protuoklopnoj borbi. Prema podacima MORH-a i HRT-a, na Trpinjskoj cesti uništio je 14 neprijateljskih tenkova te sudjelovao u organizaciji protuoklopnih vodova „Žuti mravi” i „Pustinjski štakori”.
Nakon okupacije Vukovara nije se povukao iz obrane Hrvatske. Kao pripadnik 204., odnosno 5. gardijske brigade, bio je aktivan i na drugim bojištima, sve do konačnog oslobođenja hrvatske države. Bio je i jedan od pokretača dokumentarnog serijala „Heroji Vukovara”, kojim je želio sačuvati istinu o obrani grada i ljudima koji su u najtežim danima stali pred nadmoćnog agresora.
Počast Marku Babiću odaje se polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru. Nakon toga služi se sveta misa, a prigodni program održava se ispred Spomen doma hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti.
Babićevo ime danas nosi Središte za razvoj vođa Hrvatske vojske u vojarni „Josip Jović” u Udbini, što je simbolična, ali važna poruka novim naraštajima hrvatskih vojnika. Vodstvo se ne uči iz fraza, nego iz primjera onih koji su u presudnom trenutku preuzeli odgovornost.
Marko Babić nije bio heroj zato što je to netko naknadno zapisao. Bio je heroj zato što je ondje gdje se odlučivalo o opstanku Vukovara stajao prvi, miran i učinkovit, dok su prema gradu išli tenkovi JNA i srpskih postrojbi. Njegova ostavština nije samo vojna, nego moralna: Hrvatska se ne smije sjećati svojih branitelja samo na obljetnice, nego živjeti istinu da je sloboda plaćena životima, ranama i žrtvom ljudi koji nisu pitali kolika je cijena obrane domovine.
