Trenutačno oko 30 posto europskog proračuna odlazi na poljoprivredu, a mnogi strahuju da će upravo taj dio postati izvor sredstava za financiranje obrane i novih geopolitičkih prioriteta. Može li Europa istodobno biti vojno snažnija, primiti Ukrajinu, održati konkurentnu poljoprivredu i pritom sačuvati socijalnu stabilnost na europskom selu? Kako će se to odraziti na Hrvatsku?
Europska unija ulazi u jedno od najosjetljivijih političkih razdoblja posljednjih desetljeća. Dok države članice traže milijarde eura za jačanje obrane zbog rata u Ukrajini i rastućih sigurnosnih prijetnji, europski poljoprivrednici upozoravaju da neće pristati biti kolateralna žrtva nove raspodjele europskog novca.
Pitanje koje se sve glasnije postavlja u Bruxellesu glasi: mogu li se istodobno financirati tenkovi i traktori?
Poljoprivrednici ponovno u središtu političke bitke
Nakon gotovo dvije godine prosvjeda diljem Europe, nezadovoljstvo poljoprivrednika nije nestalo. Visoke cijene energije, gnojiva i goriva, stroga klimatska pravila te trgovinski sporazumi koje smatraju nelojalnom konkurencijom doveli su mnoge proizvođače na rub isplativosti. Sada se pojavio novi razlog za zabrinutost – pregovori o višegodišnjem proračunu Europske unije.
Trenutačno oko 30 posto europskog proračuna odlazi na poljoprivredu, a mnogi strahuju da će upravo taj dio postati izvor sredstava za financiranje obrane i novih geopolitičkih prioriteta.
“Subvencije se ne smiju dirati”
U raspravi Euronewsa irski europarlamentarac Ciaran Mullooly poručio je da se razina potpore poljoprivrednicima ne smije smanjivati ni pod kojim okolnostima. Prema njegovu mišljenju, europska prehrambena sigurnost jednako je važna kao i vojna sigurnost, a rezanje izravnih plaćanja značilo bi dodatni udar na sektor koji već godinama posluje pod velikim pritiskom.
Posebno upozorava na moguće posljedice budućeg ulaska Ukrajine u Europsku uniju. Ukrajina raspolaže s oko 40 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta, a ulaskom u EU proizvodila bi približno petinu ukupnih europskih žitarica. Ako bi se postojeći poljoprivredni fond dijelio na više korisnika, sadašnji europski poljoprivrednici mogli bi dobivati manje potpore.
Obrana ipak postaje prioritet
S druge strane, finski europarlamentarac Pekka Toveri smatra da Europa više nema luksuz odgađanja ulaganja u obranu. Kako ističe, ruska prijetnja nije problem samo država na istočnoj granici, nego cijele Europske unije, zbog čega svi sektori moraju dati svoj doprinos jačanju sigurnosti. Istodobno priznaje da bi Ukrajina, zbog svoje veličine i značaja za europsku proizvodnju hrane, zahtijevala poseban model uključivanja u zajedničku poljoprivrednu politiku kako ne bi izazvala potres među postojećim članicama.
Rastu i troškovi proizvodnje
Dodatni pritisak na europske farmere stvara novo poskupljenje gnojiva. Europska komisija već mjesecima pokušava pronaći model kojim bi ublažila rast cijena, upozoravajući da bi novi val poskupljenja mogao izazvati još jednu veliku pobunu poljoprivrednika i povećati cijene hrane
diljem Europe. Rasprava o europskom proračunu tako prerasta pitanje subvencija. Ona postaje rasprava o tome kakvu Europu Unija želi graditi u desetljeću koje dolazi. Može li istodobno biti vojno snažnija, primiti Ukrajinu, održati konkurentnu poljoprivredu i pritom sačuvati socijalnu stabilnost na europskom selu?
Što to znači za Hrvatsku?
Iako se rasprava vodi u Bruxellesu, njezine posljedice itekako bi mogle osjetiti i hrvatski poljoprivrednici. Hrvatska je među državama koje značajan dio prihoda u poljoprivredi ostvaruju upravo kroz sredstva Zajedničke poljoprivredne politike (CAP). Izravna plaćanja, ruralni razvoj, ulaganja u modernizaciju gospodarstava, navodnjavanje i obnovu mehanizacije velikim se dijelom financiraju iz europskog proračuna.
Ako bi u novom višegodišnjem financijskom okviru dio novca bio preusmjeren prema obrani ili drugim strateškim prioritetima, otvorilo bi se pitanje hoće li za poljoprivredu ostati dovoljno sredstava ili će se potpore smanjivati. Dodatnu neizvjesnost donosi i buduće članstvo Ukrajine u Europskoj uniji. Kao jedna od najvećih europskih poljoprivrednih sila, Ukrajina bi postala veliki korisnik zajedničkih poljoprivrednih fondova, što bi moglo značiti drukčiju raspodjelu sredstava među državama članicama.
Za Hrvatsku, koja se već suočava s padom broja poljoprivrednih gospodarstava, starenjem ruralnog stanovništva i snažnom konkurencijom iz uvoza, svako smanjenje europskih potpora moglo bi dodatno otežati proizvodnju hrane. Istodobno, Europa ne može zanemariti ni sigurnosne izazove koji zahtijevaju veća ulaganja u obranu.
Upravo zato dilema koja se danas postavlja u Bruxellesu: treba li više novca usmjeriti na tenkove ili na traktore nije samo političko pitanje. Ona će u godinama koje dolaze izravno utjecati i na hrvatske oranice, proizvodnju hrane te položaj domaćih poljoprivrednika.
