Ljeto je. Kolege na poslu pričaju kamo putuju, društvene mreže pune su fotografija s plaža, a susjedi upravo pakiraju automobil za godišnji odmor.
Vi se smiješite, poželite im lijep put i vratite se svojim obvezama. Ne zato što ne volite more i strane destinacije, ne zato što ne želite otići nego zato što ove godine jednostavno nemate novca. To je stvarnost o kojoj se rijetko govori.
Mnogi će zbog visokih cijena smještaja, prijevoza i svakodnevnih troškova ovo ljeto provesti kod kuće. Netko će birati između nekoliko dana na moru i plaćanja računa. Netko će odustati jer djetetu treba nova školska oprema. Netko će radije ostaviti nešto novca sa strane za nepredviđene troškove. A netko će jednostavno zaključiti da si ove godine godišnji odmor ne može priuštiti. I nema ništa loše u tome.
Problem nastaje kada počnemo vjerovati da svi drugi žive drukčije. Kao da su svi na putovanju, svi bezbrižni i svi mogu ono što mi ne možemo.
Stvarnost je mnogo raznolikija od fotografija koje svakodnevno gledamo. Ljudi rijetko objavljuju ono što ih brine, ono čega su se morali odreći ili koliko su dugo štedjeli za nekoliko dana odmora. Još rjeđe govore da ove godine jednostavno ostaju kod kuće.
A upravo bi o tome trebalo govoriti bez srama.
Vrijednost ljeta ne mjeri se brojem noćenja ni kilometrima koje smo prešli. Djeca neće pamtiti samo more. Pamtit će roditelje koji su imali vremena za njih, zajednički odlazak na sladoled, vožnju biciklom, kupanje na rijeci, večernje šetnje ili piknik u obližnjem parku.
Naravno, bilo bi lijepo kada bi svaka obitelj barem nekoliko dana mogla provesti na moru. Odmor nije luksuz nego potreba. Prilika da se obitelj makne od svakodnevice, odmori i provede vrijeme zajedno. Nažalost, za mnoge je to danas postalo teško ostvarivo.
Zato možda ovog ljeta možemo učiniti jednu malu, ali važnu stvar – prestati jedni druge procjenjivati prema tome gdje smo bili i koliko smo potrošili. Nije sramota ostati kod kuće i reći da ove godine nema novca za more.
Sramota bi bila živjeti iznad svojih mogućnosti samo zato da bismo zadovoljili tuđa očekivanja ili stvorili privid života koji zapravo nemamo.
Možda će upravo ovo ljeto mnoge podsjetiti da se najvrijednije uspomene ne kupuju. One nastaju u trenucima kada smo zajedno, kada imamo vremena jedni za druge i kada se ne opterećujemo time što će netko drugi pomisliti. Jer mora će biti i sljedeće godine.
Ali miran san, život bez dugova i osjećaj da niste morali glumiti kako biste nekome dokazali da ste uspjeli, to vrijedi puno više.
Ne gledajte druge, gledajte sebe.
