Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH i član Kolegija Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, ponovno je u intervjuu za Glas Srpske otvorio temu trećeg entiteta time dajući još jednu u nizu izjava o tom pitanju u samo mjesec dana.
Na upit o mogućnosti formiranja treće federalne jedinice, Čović je odgovorio vrlo izravno: “Kad bih mogao, napravio bih ga. Nisam jer za to treba promijeniti Ustav.” Naglasio je da bez ustavnih izmjena “nema smisla previše ulaziti u rasprave”, te da svako novo unutarnje uređenje BiH mora zadovoljiti potrebe svih konstitutivnih naroda i ostalih građana. Međutim, takve promjene moguće su tek uz dvotrećinsku potporu svakog od naroda u državi.
Ova izjava dolazi kao treća različita poruka o trećem entitetu u razdoblju kraćem od mjesec dana. 14. studenoga Čović je cijelu ideju nazvao “besmislenom”, da bi 22. studenoga govorio kako je treći entitet “garant budućnosti BiH”. Sada pak tvrdi da je koncept nemoguć bez promjene Ustava, ali i da bi ga osobno već formirao kada bi za to postojali uvjeti.
Istodobno, u istom intervjuu ušao je i u novu kontradikciju. Govoreći o političkim akterima koji navodno zagovaraju drukčiji unutarnji ustroj BiH, Čović je izjavio da takve ambicije nisu realne, no nije precizirao na koga se točno odnosi. Time je dodatno pojačao dojam neujednačenih stavova o jednoj od najosjetljivijih tema u BiH, posebno među hrvatskim biračima.
Stavovi koje je iznosio posljednjih tjedana tako se kreću od odbacivanja trećeg entiteta kao neozbiljnog koncepta, preko njegovog predstavljanja kao ključnog rješenja za stabilnost države, pa sve do naglašavanja ustavnih prepreka i osobne spremnosti da ga formira. Upravo ta promjenjivost otvara pitanje je li riječ o taktičkom političkom pristupu, unutarstranačkim pritiscima ili pokušaju balansiranja između međunarodnih očekivanja i zahtjeva hrvatskih birača u BiH.
Iako se tema trećeg entiteta u javnosti redovito pojavljuje u valovima, činjenica da ju je sam Čović u kratkom razdoblju interpretirao na tri različita načina ponovno potiče raspravu o stvarnim političkim namjerama i realnim mogućnostima ustavne reforme u BiH.
