Prođe Božić, Nova godina je tu, al ne vidim djecu kako se igraju u snijegu. Prije pedesetak i više godina sjećam se zimskih radosti kada smo se igrali u snijegu i pravili snjegoviće.
Klimatolozi nam tvrde kako se u zadnjih 50 godina prosječna temperatura na svijetu povećala za stupanj i pol. Po njima, najviše se digla po ljeti, te radi toga dolazi do velikih šumskih požara. O tome koliko se temperatura digla uvijek objavljuju samo prosječne rezultate za pojedine godine, ali nikad po pojedinim mjesecima.
Meni moja sjećanja govore kako su zimske temperature bile 15 do 20 stupnjeva niže, a po ljeti sam se znao klikerati na 40 stupnjeva. Pa se pitam, kome vjerovati; svojim očima ili pričama klimatologa, ili bolje reći klimavih teologa.
Kada bi klimatolozi priznali kako su temperature u prosincu i siječnju puno više nego oni priznaju mnogi bi se zapitali dali do toga doista dolazi samo radi korištenja fosilnih goriva.
Prije nekih petnaestak godina na televiziji sam gledao dokumentarni film o satelitima koji imaju senzore za mjerenje ugljičnog dioksida u zraku. Na snimkama se lijepo vidjelo kako količina CO2 zimi raste, ali taj film je prikazan samo tada i nikad više. Klimatolozi rado objavljuju koliko ugljičnog dioksida u zrak ispušta promet, termoelektrane, grijanje zgrada, građevinska industrija, stoka, ili poljoprivreda. Ali nikada ne govore koliko CO2 u zrak ispuštaju listopadne šume zimi. Lišće pada na zemlju i trune, te je to najveći zimski izvor ugljika u zraku, daleko veći nego su to svi drugi izvori. Količina CO2 u zraku naglo počinje rasti u listopadu te raste sve do travnja. A tada, kada drveće prolista i trava počinje bujati količina CO2 u zraku naglo pada, te se do lipnja spušta na nivo koji je bio i prije 50 godina.
Postoji više agencija koje imaju satelite kojima se mjeri količina različitih plinova u zraku. Ali, te agencije objavljuju samo godišnje prosjeke količina pojedinih plinova u zraku, iako imaju podatke za svaki mjesec, dan i sat. Do tih sirovih podataka mogu doći samo vlade pojedinih država i pojedine znanstvene agencije koje imaju certifikat i lozinku za pristup podacima. Da bi dobile certifikat moraju potpisati ugovor prema kojem nikome neće prenositi sirove podatke, ali ni analitičke zaključke. Za skrivanja tih podataka netko ima interes.
Otkada su se digle zimske temperature velik tankeri i drugi brodovi plove sjevernim prolazima oko Sibira i Aljaske i zimi, a ne samo ljeti. Njihov interes je da tako i ostane, pa im nije teško neki postotak zarade izdvojiti u klimatološke propovijedi. A nešto mogu izdvojiti i za drvnu industriju kako bi sjekli što više crnogoričnog drveća, te sadili što više brzorastuće mekane bjelogorice za proizvodnju papira.
Kada bi birači to shvaćali mogli bi od političara tražiti rješenje koje je vrlo jednostavno. Dovoljno bi bilo donijeti zakone po kojima bi se u gradskim parkovima i drvoredima
moralo posaditi najmanje 50 posto zimzelenog drveća i grmlja ispod kojeg bi se djeca mogli igrati i zimi, a ne samo ljeti.
