Amsterdam je postao prvi glavni grad na svijetu koji je zabranio javno oglašavanje mesnih proizvoda i proizvoda povezanih s fosilnim gorivima, čime je otvorio potpuno novu frontu u europskoj klimatskoj politici.
Od 1. svibnja s gradskih billboarda, tramvajskih stanica i metroa uklonjene su reklame za burgere, pileće proizvode, avionske letove, kruzere, benzinske i dizelske automobile.
Umjesto reklama za fast food i jeftina putovanja, na ulicama nizozemske prijestolnice sada dominiraju kulturni sadržaji, muzeji i koncerti.
Gradske vlasti tvrde da je cilj uskladiti javni prostor s klimatskim politikama Amsterdama koji želi postati klimatski neutralan do 2050. godine te istodobno prepoloviti potrošnju mesa među građanima.
Zagovornici zabrane tvrde kako građani svakodnevno žive pod stalnim marketinškim pritiskom velikih kompanija koje kroz reklame promoviraju potrošnju proizvoda štetnih za okoliš.
Posebno simbolična postala je odluka da se meso po prvi put javno izjednačava s fosilnim gorivima kao klimatskim problemom.
Kritičari cijelog poteza upozoravaju da se radi o opasnom ulasku politike u privatne životne izbore građana.
Nizozemska mesna industrija optužuje gradske vlasti za pokušaj manipulacije ponašanjem potrošača, dok turistički sektor tvrdi da se ograničava sloboda tržišta i oglašavanja.
No aktivisti otvoreno poručuju kako žele stvoriti „trenutak poput zabrane reklama za cigarete“.
Podsjećaju da je nekoć bilo normalno reklamirati duhan posvuda, dok je danas to nezamislivo.
Amsterdam nije jedini. Sve više europskih gradova uvodi zabrane reklama za fosilna goriva, avionske letove i dio prehrambene industrije.
Francuska već ima nacionalnu zabranu određenih reklama povezanih s fosilnim gorivima, dok su slične mjere uveli Edinburgh, Stockholm i Firenze.
Ipak, ostaje veliko pitanje koliko ovakve zabrane zaista mogu promijeniti navike građana u vremenu kada većina ljudi sadržaje i reklame ionako prima preko društvenih mreža i algoritama na mobitelima.
Zato mnogi smatraju da je riječ prije svega o snažnoj političkoj i ideološkoj poruci.
Cijela priča pokazuje kako klimatska politika u Europi sve manje ostaje samo pitanje energetike, a sve više ulazi u svakodnevni život građana, prehranu, promet i osobne navike.
Za dio Europe to je nužan smjer zbog klimatskih promjena, dok drugi upozoravaju da bi takve politike mogle otvoriti ozbiljna pitanja granica političkog utjecaja na privatni život i slobodu izbora građana.
