Velikim i podebljanim slovima treba naglasiti upozorenje da se uz postojeće trendove u poljoprivredi kao što su pad subvencija, problemi s zemljištem uz strukturalne slabosti, prijeti smanjenjem domaće proizvodnje i time povećanom ovisnošću o uvozu hrane što bi dugoročno moglo ugroziti prehrambenu sigurnost i stabilnost cijena.
Bliži se kraj godine, svode računi, analiziraju svi mogući sektori, pa tako i u poljoprivredi. Do krajnjih granica birokratizirana EU krajem 2025. uspjeli su postići privremeni dogovor o reformi Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP/CAP) i reforme subvencija što znači da se uvode izmjene u pravilima za primanje potpora. Pravila bi trebala biti pojednostavljena, a birokratski teret smanjen.
U novom prijedlogu ZPP-a, veći naglasak je na konkurentnosti i fleksibilnosti s ciljem da poticaji budu lakše dostupni, naročito manjim i srednjim gospodarstvima, a istovremeno, nastoji se smanjiti uloga potpora vezanih strogo uz ekološke i klimatske uvjete što je izazov za zelene politike i za zaštitu okoliša.
Posebno treba naglasiti generacijsku obnovu i podršku mladim poljoprivrednicima jer jedan od velikih problema je starost poljoprivrednika: prosjek u EU-u je oko 57 godina. Zato je EU predstavio strategiju za generacijsku obnovu. Cilj je do 2040. godine udvostručiti udio mladih poljoprivrednika ispod 40 godina.
Među mjerama su i olakšan pristup zemljištu, financijska pomoć u obliku posebnih „startnih paketa“, obrazovanje i vještine, te podrška u nasljeđivanju i ruralnim zajednicama.
Gdje je Hrvatska u kontekstu Zajedničke poljoprivredne politike i stvarnih problema?
Neke vijesti su pozitivne, neke zabrinjavajuće ali uglavnom pred Hrvatskom su značajni izazovi.
Prema najnovijim podacima, realni prihod u poljoprivredi u Hrvatskoj u 2025. pada iznosit će oko 1,681 milijardu eura, što je pad od 10,1% u odnosu na prethodnu godinu. Vrijednost poljoprivredne proizvodnje očekuje se s blago smanjenje od 1,9 %, podatci su Državnog zavoda za statistiku.
Istovremeno, struktura poljoprivrede – male obiteljske farme, razbijene parcele, često neuređeno državno zemljište znatno otežava modernizaciju i ozbiljna ulaganja. Čak 55,6 % poljoprivrednih gospodarstava ima manje od tri hektara upisane površine. Velik broj državnih poljoprivrednih površina neiskorišten je, prema nekim podacima, više od 132.000 hektara je trenutno izvan funkcije.
Istovremeno, rastu upozorenja da se uz postojeće trendove kao što su pad subvencija, problemi s zemljištem, strukturalne slabosti prijeti smanjenjem domaće proizvodnje i
time povećanom ovisnošću o uvozu hrane što bi dugoročno moglo ugroziti prehrambenu sigurnost i stabilnost cijena.
Sve u svemu poljoprivrednici će u idealnom slučaju dobiti veću podršku, fleksibilnost i prilike, jednostavnije administrativne procedure, poticaje za mlade i potporu za održivu poljoprivredu.
S druge strane oni koji ne prilagode praksu novim zahtjevima (ekologija, otpornost, tržišni pritisci) mogli bi se suočiti s financijskim teškoćama, stagnacijom ili nestankom.
Za potrošače i društvo promjena znači potencijalno zdraviju hranu, održiviji ruralni razvoj i očuvanje okoliša, ali i moguće rastuće cijene hrane zbog dodatnih troškova, regulacija i klimatske neizvjesnosti.
