U posljednje vrijeme hrvatska javnost svjedoči klasičnom primjeru licemjerja i dvostrukih standarda koje nameće ideološka ljevica. Dok SDP i njihovi saveznici iz platforme Možemo! optužuju Marka Perkovića Thompsona za “svjesno političko djelovanje” samo zato što je na koncertu u Areni Zagreb pozvao građane da demokratskim putem – izlaskom na izbore – smijene zagrebačku vlast, isti ti akteri godinama toleriraju, pa čak i slave, otvoreno političko angažiranje svojih omiljenih izvođača.
Thompson je jasno naglasio: “Pozivam sve koji se ne slažu s ovom vlasti da se tome treba protiviti demokratskim putem, putem izbora. Izbori mogu biti i redovni i izvanredni.” Ni riječi o nasilju, ni poziva na ulicu – samo apel na građansku odgovornost i glasovanje. No, SDP odmah reagira priopćenjem: “Više ne govorimo samo o glazbi, nego o svjesnom političkom djelovanju.” Kao da je poziv na izbore zločin, a ne temelj demokracije.
A sjetite se samo:
Mile Kekin iz Hladnog piva otvoreno se kandidirao na listi Možemo!, koristeći svoju popularnost za direktno političko djelovanje. Njegovi koncerti i pjesme godinama su prožeti ljevičarskim porukama – nitko iz SDP-a nije vikao da “više nije riječ o glazbi”.
Severina je na svojim nastupima slala jasne političke poruke, podržavala određene opcije i koristila pozornicu za kritiku desnice. To je bilo “progresivno” i “hrabro”.
Let 3 su poznati po satiričnim, ali otvoreno političkim nastupima, uključujući i one protiv desnice ili s jugonostalgičnim prizvukom. Njihovi koncerti su puni poruka – ali to je “umjetnička sloboda”.
Svi oni su slobodno miješali glazbu i politiku, često s mnogo oštrijim tonom od Thompsonova poziva na demokratske izbore. No, kada Thompson pozove mlade da glasaju protiv “ekstremne ljevičarske sekte” (kako je opisao Možemo!), odjednom je to “radikalizacija javnog prostora” i “politički alat”.
Čak i Miroslav Škoro, Thompsonov bivši prijatelj i kum, kandidirao se za predsjednika Republike i gradonačelnika Zagreba, osnovao stranku i otvoreno se bavio politikom. Nitko ga nije optuživao da “više nije pjevač”. Thompson, međutim, eksplicitno ističe da se ne želi baviti politikom – ali politika se bavi njime, zabranjujući mu koncerte zbog pjesama iz Domovinskog rata.
Saborski zastupnik Mosta Marin Miletić je više puta ukazivao na ove dvostruke kriterije ljevice, koja domoljublje proglašava “ekstremizmom”, a svoje ideološke poruke slavi kao “progres”. Licemjerni zabranitelji zdravog domoljublja ne mogu podnijeti da netko poput Thompsona mobilizira mlade za demokratsku promjenu – jer to ugrožava njihove fotelje.
Thompson ne ruši institucije, ne poziva na nasilje – poziva na izbore. To je pravo svakog građanina, pa i pjevača. Ako ljevica to vidi kao prijetnju, onda je problem u njihovim dvostrukim standardima, a ne u Thompsonovim porukama.
Dosta je licemjerja – neka vrijede ista pravila za sve!
