Promatram kako ‘zapadne’ vlade, pod plaštom zaštite naroda i djece, uvode restrikcije koje ugrožavaju slobodu izražavanja. Britanski premijer Keir Starmer izrazio je namjeru da zabrani platformu X (bivši Twitter), gdje građani mogu pristupiti neovisnim vijestima ili sami objaviti vijesti, zbog navodnih problema s AI generiranim slikama. U isto vrijeme, tim istim brižnim vladama ne smetaju mreže koje profitiraju isključivo na ponižavanju žena i djece (ima ih dosta).
U Australiji, vlada je krajem 2025 zabranila socijalne mreže, uključujući X, za maloljetnike mlađe od 16 godina, što je stupilo na snagu krajem 2025. godine, utječući na više od milijun korisnika. Oba premijera, britanski i australski već su duže vremena u sukobu s Elonom Muskom, vlasnikom X-a.
Radikalne zabrane korak su prema potpunoj kontroli informacija – karakterističnim za komunističke diktature, gdje vlade i pojedinci odlučuju što je “sigurno” za javnost, gušeći neovisna glasila i portale. Primjerice, javna TV mreža ABC u Australiji (financirana od strane poreznih obveznika) gotovo potpuno podupire ljevičarske ‘progresivne’ stavove, a o alternativnim pozicijama u pravilu ne izvještava.
Propadanje ‘kolektivnog zapada’
Cenzura je samo jedan od simptoma propadanja. Nekoć moćna zapadna civilizacija, koja je stvorila temelje demokracije, znanosti, arhitekture i drugih civilizacijskih dosega, danas se suočava s masovnom migracijom iz nerazvijenih i nestabilnih zemalja Afrike i Azije. Koordinirani i financirani prodor invazivnih elementa (poput radikalnog Islama) ubrzano razbija ne samo kulturu, već i socijalnu koheziju – koja je preduvjet opstanka.
Povijesno, velike migracije fundamentalno oprečnih ‘kultura’ (kulture koje potiču svoje sljedbenike na nasilje protiv pripadnika druge kulture) nikada nisu ukazivale na snagu nekog carstva, već na njegovu skoru propast (Rimsko Carstvo i mnoga druga propadala su pod sličnim okolnostima). Prema UN-ovim podacima, broj migranata na globalnoj razini dostigao je 304 milijuna 2024., a većinom su bili usmjereni prema Zapadu.
Mreža X, jedna je od rijetkih, na kojoj se mogu pronaći vijesti o tisućama zločina iz mržnje koje islamistički radikali čine po europskim zemljama, od Njemačke do Velike Britanije, ili o direktnim izjavama pripadnika Islama o planu uništenja zapadne kulture. Primjerice, vrlo malo medija na Zapadu izvještava o protestima protiv vlasti islamističke frakcije u Iranu. Dežurni aktivisti – poput Grete Thunberg – nisu zainteresirani za prava žena i djece koje vlast Ayatolaha Khamenei-a trenutno ubija u Iranu. Zauzeti su prosvjedima potpore za diktatore poput Nicholasa Madura iz Venezuele.
Nadalje, vodeći mediji u Europi, SAD-u, Kanadi ili Australiji, uglavnom ne govore kako masovna migracija dovodi do kulturnih sukoba, ekonomskog opterećenja, i uništenja tradicionalnih temelja. ‘Progresivne’ ideologije podržavaju ovu stihijsku migraciju kao “raznolikost i vibrantnost” te se udružuju upravo s tim pridošlim kulturama u svrhu postizanja kontrole nad društvom. Rasprava o ovim temama gotovo da i nema – u
protivnom ljudi gube posao i poziciju u društvu. Da bi ste pisali o ovim temama, morate biti financijski neovisni.
Ovi procesi oslabljuje industrijsku bazu i sposobnost obrane, čineći Zapad ovisnim o Kini i drugim rivalima. U svom stilu, Europska Unija prekomjernim regulacijama i nepotrebno velikom birokracijom dodatno guši produktivnost. OECD, u svom izvješću iz 2025. godine pokazuje da povećani regulatorni troškovi smanjuju radnu produktivnost, a to pokazuju i podaci iz SAD-a.
Vlade sve izrazitije kontroliraju masovne medije kroz cenzuru. U zapadnim zemljama, sloboda medija opada: Više od polovice svjetske populacije živi u zemljama gdje je sloboda medija “vrlo ozbiljno” ugrožena (na slici ‘tamno crveno’).
Slika 1. Sloboda medija u svijetu 2025.
Izvor: Svjetski Indeks Medijskih Sloboda, 2025.
U SAD-u, dominantni mediji – poput CNN-a i NBC-a – optužuju administraciju Donalda Trumpa za ograničavanje medija, ali istovremeno šute o zlostavljanjima u Iranu, kriminalu na američkim ulicama ili žrtvama komunističkih diktarora poput Nicholasa Madura. Svaka vjerodostojnost takvih pristranih medija davno je izgubljena.
Zašto su važni neovisni mediji?
Platforme koje ne cenzuriraju informacije postale su posljednja crta obrane demokracije i slobodnog pristupa informacijama u doba kada većina tradicionalnih medija sve više funkcionira kao produžena ruka državne propagande ili korporativnih interesa.
Dok mnoge vlade, pod izgovorom borbe protiv „dezinformacija“ i zaštite maloljetnika, uvode cenzuru i ograničenja, upravo neovisne platforme omogućuju da se glasovi izvan službenih narativa – od građanskih novinara, disidenata, neovisnih istraživača i običnih ljudi – čuju izravno, bez filtera.
Globalni mediji sustavno ignoriraju genocid u Iranu, masovna smaknuća prosvjednika i brutalnost islamskih režima, dok istovremeno glasno podržavaju ‘progresivne’ narative koji služe anti-kršćanskim agendama, upravo neovisne platforme omogućuju da se istina probije do javnosti. Zahvaljujući njima, milijuni ljudi diljem svijeta saznali su za stvarne razmjere represije u Iranu (preko 200 smaknuća samo u rujnu 2025.), za korupciju i nasilje u Venezueli, za progon kršćana i LGBTIQ+ osoba u mnogim islamskim državama – informacije koje u mainstream medijima gotovo ne postoje.
Zabrana ili ograničavanje X-a nije samo napad na jednu platformu, već i na samu mogućnost da građani sami prosuđuju stvarnost. Bez takvih alata, demokracija postaje puka forma: građani glasaju na temelju filtriranih informacija koje im serviraju vlade, ‘spin-doktori’ i njihovi saveznici u medijima.
Povijest pokazuje da svaka civilizacija koja izgubi slobodu govora i pristup neovisnim informacijama ubrzo gubi i sposobnost samoobrane. U trenutku kada Zapad već gubi demografsku, ekonomsku i moralnu snagu, očuvanje neovisnih platformi nije luksuz, već egzistencijalna nužnost.
Ako dopustimo da vlade preuzmu kontrolu nad posljednjim bastionima slobodnog govora, neće ostati ništa što će nas podsjećati da smo nekoć bili civilizacija koja je cijenila istinu, slobodu i odgovornost pojedinca. Borba za opstanak neovisnih medija mora se voditi bez kompromisa.
