Vlada Republike Hrvatske predložila je izmjene Zakona o PDV-u koje bi joj omogućile da brzo smanjuje porez na gorivo u slučaju novog rasta cijena energenata.
Potpredsjednik Vlade i ministar financija Tomislav Ćorić u Hrvatskom saboru predstavio je model prema kojem bi Vlada ubuduće mogla uredbom, bez ponovne izmjene zakona, sniziti stopu PDV-a na naftne derivate i to do maksimalno deset postotnih bodova.
Takva mjera aktivirala bi se isključivo u izvanrednim okolnostima, prije svega u slučaju eskalacije sukoba na Bliskom istoku i dodatnog rasta cijena energije. Minimalna stopa PDV-a na gorivo, prema pravilima Europske unije, ostaje 15 posto.
Ćorić tvrdi da bi smanjenje PDV-a izravno utjecalo na niže cijene goriva te odbacuje mogućnost zlouporaba. Naglasio je da su marže na energente već regulirane, zbog čega, kako kaže, nema prostora za prelijevanje koristi u privatne džepove.
Oporba, iako načelno podržava smanjenje poreznog opterećenja, upozorava na problem davanja širokih ovlasti Vladi. Smatraju da se time zaobilazi Hrvatski sabor i slabi parlamentarni nadzor nad poreznom politikom.
Ministar odgovara da se radi o ograničenoj mjeri koja se odnosi na jedan porezni oblik i vrijedi samo u posebnim okolnostima, zbog čega smatra da je u skladu s Ustavom.
Prema procjenama Ministarstva financija, dosadašnje mjere povezane s energentima imale su fiskalni učinak od oko 100 milijuna eura, no taj je iznos, tvrdi Ćorić, kompenziran kroz širu gospodarsku aktivnost.
Plan je da eventualne uredbe vrijede kratko, u pravilu oko dva tjedna, kako bi se mogle brzo prilagođavati tržišnim kretanjima.
U pozadini cijele priče je jednostavna računica. Hrvatska ima visoku inflaciju, a energenti su jedan od glavnih pokretača rasta cijena. Vlada ovim potezom pokušava kupiti vrijeme i ublažiti udar na građane.
No ključni problem ostaje isti. Privremeno snižavanje PDV-a može kratkoročno smanjiti cijene, ali bez stabilne energetske politike i jače domaće proizvodnje Hrvatska ostaje izložena vanjskim šokovima. Upravo zato ovakve mjere više djeluju kao krizni alat nego trajno rješenje.
