Statistike pokazuju da brakovi u Hrvatskoj sve češće “puknu” nakon dugog zajedničkog života i to najčešće u dobnoj skupini 30 do 50 godina, kada financijski i emocionalni zahtjevi dosegnu svoj vrhunac.
U Hrvatskoj je u 2024. godini razvedeno 4.961 brak, što je 554 više nego u 2023., pokazuje najnovija službena statistika. Iako još nemamo detaljne podatke objavljene za samu 2025. godinu, trend porasta razvoda nastavlja se nakon nekoliko godina relativne stabilnosti. Neki gradovi gotovo nemaju razvoda – Pazin, Labin, Buzet i Kraljevica nisu zabilježili nijedan 2023.ali u većim sredinama sve više parova bira razvod.
U Hrvatskoj se brak više ne gleda kao neupitna institucija, nego kao partnerstvo koje zahtijeva emocionalnu zrelost, stabilnost i prilagodbu na promjene. Kad se ti zahtjevi ne zadovolje, razvod postaje posljedica, a ne uzrok složenih osobnih, socijalnih i ekonomskih izazova s kojima se suočavaju parovi danas. Broj razvoda raste, a stabilnost braka postaje pitanje kako društvenih uvjeta, tako i individualne spremnosti na rad na odnosu.
Ukupno je u 2024. godini sklopljeno 17.206 brakova, nešto manje nego godinu prije, a broj razvoda narastao je na 4.961 razvod, što ukazuje na rast udjela razdvojenih brakova u ukupnom broju sklopljenih. Iako Hrvatska spada u zemlje s nižim stopama razvoda u EU, udjel razvoda u nekim gradovima prelazi i 40-50 % od broja sklopljenih brakova. Prosječno trajanje braka koji se razvede u Hrvatskoj je oko 14 do 15 godina.
Sociološki i svakodnevni razlozi
Broj razvoda ne raste bez razloga. Iza rasta razvoda stoje duboki društveni, demografski i ekonomski trendovi. Ljudi se danas ženidbama/udajama kreću znatno kasnije nego prije. Prosječna dob pri prvom braku kreće se oko 30 godina i više. To znači da parovi ulaze u brak s većim osobnim iskustvom i životnim zahtjevima.
Moderna veza zahtijeva intenzivnu komunikaciju, konstantan rad na odnosu, kompromis i toleranciju. U vremenu u kojem se naglašava individualizam, osobni razvoj i samospoznaja često se sukobljavaju s dugoročnim zajedništvom jer brak zahtijeva upravo ono što mnogima nedostaje: strpljenje, zajednički ciljevi i prilagodljivost.
Zbog iseljavanja mladih i pada broja stanovnika u reproduktivnoj dobi, razvoj obitelji suočava se s brojnim izazovima, od manjka socijalne mreže, ekonomske nesigurnosti, otežanog prelaska u stabilnu životnu situaciju nakon obrazovanja ili zaposlenja. Sve to dodatno opterećuje brak.
Danas se partneri suočavaju s nestabilnim ugovorima o radu, povećanim troškovima stanovanja i života te financijskim nesigurnostima koje prenose u obiteljski odnos. To
sve povećava napetosti u vezi i smanjuje kapacitet zajedničkog rješavanja problema. Brak se više ne doživljava kao jedini ili automatski životni izbor, nego kao promišljena partnerska odluka. Ako odnos ne ispunjava očekivanja o bliskosti, partnerstvu i ravnopravnosti, razvod postaje realnija opcija nego nekad.
Što to znači za Hrvatsku? Rast razvoda i pad broja brakova reflektira se na demografske promjene, promjene u društvenim vrijednostima i životnim prioritetima, realne ekonomske i socijalne pritiske na obitelj, težak balans između individualnih aspiracija i dugoročne zajednice.
