U zemlji u kojoj su etničke podjele i dalje duboke, a reformski procesi često usporeni, smanjenje međunarodnog autoriteta može biti i prilika i rizik. Hoće li BiH moći upravljati vlastitom političkom sudbinom?
Odlazak Christiana Schmidta s mjesta visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH mogao bi označiti jednu od najvećih promjena u međunarodnom upravljanju BiH od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma. Schmidt je pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda potvrdio da napušta dužnost, a SAD najavile su da će njegov nasljednik imati znatno ograničeniju ulogu, s ciljem postupnog prijenosa ovlasti na domaće institucije, navodi Reuters.
To u praksi znači da bi Office of the High Representative (OHR), institucija koja gotovo tri desetljeća nadzire civilnu provedbu Daytonskog sporazuma i raspolaže tzv. bonskim ovlastima za nametanje zakona i smjenjivanje dužnosnika, mogao ući u završnu fazu postupnog gašenja. I sam Schmidt poručio je da je želio otići tek nakon ispunjenja uvjeta za zatvaranje OHR-a, ali je naglasio da taj posao još nije dovršen.
Prema diplomatskim krugovima i medijskim nagađanjima, među mogućim nasljednicima sve se češće spominje talijanski diplomat. Iako službena kandidatura još nije potvrđena, takav scenarij ne bi bio iznenađenje. Italija tradicionalno zagovara stabilnost zapadnog Balkana, snažno je uključena u misiju EUFOR Althea i zauzima pragmatičan pristup koji bi mogao odgovarati konceptu „mekšeg“ međunarodnog nadzora. U ovom trenutku, međutim, riječ je o neslužbenim spekulacijama, a konačnu odluku donosi Upravni odbor Vijeća za provedbu mira (PIC).
U diplomatskim i medijskim krugovima kao najčešće spominjano talijansko ime za mogućeg nasljednika Christiana Schmidta pojavljuje se Antonio Tajani, aktualni potpredsjednik talijanske vlade i ministar vanjskih poslova. Važno je odmah naglasiti da nema službene potvrde njegove kandidature, a informacije zasad ostaju na razini neslužbenih spekulacija i političkih procjena.
U političkim raspravama u regiji njegovo ime izaziva različite reakcije upravo zbog takvih ranijih kontroverzi i vrlo izraženog političkog profila. Ipak, u kontekstu Bosne i Hercegovine Tajani se smatra iskusnim europskim političarem koji zagovara pragmatičan pristup, jačanje europske perspektive i postupno smanjivanje međunarodnog protektorata.
Analitički gledano, izbor talijanskog kandidata imao bi nekoliko poruka. Prvo, pokazao bi da Europska unija želi zadržati snažan utjecaj u BiH čak i ako se ovlasti OHR-a postupno smanjuju. Drugo, Italija bi kao mediteranska i balkanska sila mogla preuzeti ulogu posrednika između Washingtona, Bruxellesa i regionalnih aktera. Treće, takav izbor sugerirao bi prijelaz s modela čvrste intervencije na model političkog mentorstva i diplomatskog balansiranja.
Za sada, međutim, sve ostaje u domeni nagađanja. Odluku o novom visokom predstavniku donosi Upravni odbor Vijeća za provedbu mira (PIC), a uz europske članice važnu riječ imaju i Sjedinjene Američke Države. Promjena američkog pristupa također je posebno značajna. Washington je jasno poručio da OHR nije zamišljen kao trajna institucija i da je došlo vrijeme da domaći politički akteri preuzmu veću odgovornost. Time se šalje signal da međunarodna zajednica želi postupno prijeći s modela izravne intervencije na model političkog mentorstva i nadzora s manje izvršnih ovlasti. (Reuters)
Hoće li to donijeti veću političku zrelost ili otvoriti prostor za nove blokade, ostaje ključno pitanje. U zemlji u kojoj su etničke podjele i dalje duboke, a reformski procesi često usporeni, smanjenje međunarodnog autoriteta može biti i prilika i rizik.
Jedno je sigurno: odlazak Christiana Schmidta predstavlja prekretnicu. Ako njegov nasljednik doista bude diplomat s ograničenijim mandatom, a među mogućim imenima sve glasnije se spominje kandidat iz Italije, Bosna i Hercegovina mogla bi ući u razdoblje u kojem će se prvi put nakon Daytona od nje očekivati da u znatno većoj mjeri sama upravlja vlastitom političkom sudbinom.
