Zlatko Mateša podnio je ostavku na mjesto predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora nakon gotovo 24 godine na čelu hrvatskog sporta. Odluka dolazi usred jedne od najvećih afera u hrvatskom sportu posljednjih godina i nakon otvorene pobune dijela velikih sportskih saveza koji su zatražili promjene unutar HOO-a.
Ostavke u Vijeću HOO-a prethodno su podnijeli rukometni, košarkaški, vaterpolski i odbojkaški savez, čime je postalo jasno da je dio sportskog sustava izgubio povjerenje u sadašnje vodstvo olimpijskog odbora.
Mateša je u priopćenju poručio kako ostavku podnosi iz moralnih razloga te da želi omogućiti potpuno rasvjetljavanje svih okolnosti i odnosa unutar hrvatskog sporta. Istaknuo je i da sredstva koja je Hrvatski skijaški savez primao od HOO-a prema dosadašnjim nalazima nisu korištena nezakonito.
No politička i javna šteta već je učinjena.
Afera oko Hrvatskog skijaškog saveza otvorila je ozbiljna pitanja o kontroli trošenja javnog novca, odnosima unutar sportskih saveza i načinu funkcioniranja cijelog sustava koji godinama raspolaže milijunima eura državnog i javnog novca.
Istrage USKOK-a, ulazak policije i PNUSKOK-a u prostorije HOO-a te optužbe o izvlačenju desetaka milijuna eura kroz fiktivne poslove dodatno su pojačali pritisak na vrh hrvatskog sporta.
Posebno je problematično što se cijeli slučaj nije zaustavio samo na Skijaškom savezu. U javnost su posljednjih mjeseci izlazile informacije o spornom financiranju Sportske televizije, ugovorima bez javnog natječaja, “cjepkanju” poslova kako bi se izbjegla javna nabava te visokim troškovima reprezentacije i organizacije događaja.
Mateša je desetljećima bio jedna od najutjecajnijih osoba hrvatskog sporta i politike. Još od vremena kada je bio predsjednik Vlade 90-ih pa do dominacije u HOO-u, predstavljao je simbol zatvorenog sustava u kojem su iste osobe godinama upravljale ključnim institucijama bez ozbiljne konkurencije ili promjena.
Njegov odlazak zato nije samo kraj jednog mandata nego i početak ozbiljnog testa za hrvatski sport.
Ključno pitanje sada više nije samo tko će voditi HOO, nego hoće li hrvatski sport konačno dobiti transparentniji sustav u kojem će sportaši biti važniji od interesnih mreža, funkcija i milijuna koji godinama prolaze bez stvarnog nadzora.
