Hrvatska filmska scena ostala je bez Zrinka Ogreste, redatelja, scenarista i profesora filmske režije, autora čiji su filmovi obilježili suvremenu hrvatsku kinematografiju i osvojili priznanja na domaćim i međunarodnim festivalima.
Ogresta je pripadao generaciji hrvatskih filmskih autora koji su gradili prepoznatljiv autorski rukopis. Njegovi filmovi nisu počivali na površnom efektu, nego na snažnoj atmosferi, preciznom promatranju čovjeka i temama koje zadiru u obitelj, društvo, moralne izbore i lomove svakodnevice.
Ljubitelji filmske umjetnosti pamtit će ga po nizu nagrađivanih ostvarenja kojima je ostavio dubok trag u hrvatskoj kulturi. Njegov rad potvrđen je brojnim nagradama, osobito na Pulskom filmskom festivalu, gdje je osvojio više Zlatnih arena.
Ogrestini filmovi prikazivani su i nagrađivani i izvan Hrvatske, na uglednim festivalima u Berlinu, Veneciji, Karlovym Varyma, Londonu, Montpellieru, Haifi, Denveru, Milanu i drugim filmskim središtima. Time je hrvatski film predstavljao pred publikom i kritikom izvan nacionalnih granica.
Važan dio njegova djelovanja bio je i pedagoški rad. Kao redoviti profesor filmske režije na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti prenosio je znanje mladim naraštajima filmskih autora, oblikujući i one koji će tek stvarati budućnost hrvatskog filma.
Bio je i član Europske filmske akademije sa sjedištem u Berlinu, a za svoj doprinos hrvatskoj kulturi primio je i Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo.
Odlaskom Zrinka Ogreste hrvatski film izgubio je autora čije se stvaralaštvo ne može svesti samo na popis nagrada. Njegova vrijednost ostaje u filmovima koji su znali govoriti tiho, ali snažno; bez nametanja, ali s jasnim tragom.
Hrvatska kultura takve autore ne smije pamtiti samo u trenutku oproštaja. Njihova djela ostaju mjerilo ozbiljnosti jedne kinematografije i podsjetnik da film nije samo industrija ili zabava, nego prostor u kojem se čuva vrijeme, čovjek i istina o društvu u kojem živimo.
