Potpredsjednik Vlade i ministar financija Tomislav Ćorić sastao se s novom voditeljicom Ureda Grupacije Svjetske banke za Hrvatsku Ronke Amoni Ogunsulire, a razgovori su bili usmjereni na gospodarski rast, nastavak reformi i privlačenje ulaganja koja bi trebala ojačati domaće proizvodne kapacitete.
Ogunsulire je dužnost preuzela 1. srpnja 2026. godine, naslijedivši Jehana Arulpragasama. Njezin dolazak podudara se s razdobljem u kojem Hrvatska, unatoč gospodarskom rastu, mora odgovoriti na probleme slabe produktivnosti, manjka radne snage, regionalnih razlika i prevelike ovisnosti o osobnoj potrošnji i turizmu.
Ćorić je na sastanku predstavio aktualna makroekonomska kretanja te istaknuo da Hrvatska posljednjih godina bilježi stabilan rast i nalazi se među brže rastućim gospodarstvima europodručja. No visoke stope rasta same po sebi neće biti dovoljne ne budu li praćene snažnijim ulaganjima u industriju, tehnologiju i izvozno konkurentne sektore.
Upravo je zato jedan od važnijih dijelova razgovora bio posvećen mogućoj suradnji u jačanju konkurentnosti hrvatskog gospodarstva te privlačenju izravnih stranih ulaganja. Naglasak je stavljen na projekte koji bi trebali povećati domaću proizvodnju, a ne Hrvatsku dodatno pretvarati samo u tržište za uvoznu robu i usluge.
Razgovaralo se i o projektima koji se već provode uz potporu Svjetske banke, kao i o novim programima koji su još u pripremi. Ta institucija s Hrvatskom surađuje od 1993. godine, a tijekom više od tri desetljeća kroz zajmove je podržala javni sektor s oko četiri milijarde eura. Dodatnih 63,9 milijuna eura osigurano je putem darovnica.
Ti iznosi pokazuju da Svjetska banka nije samo financijski partner nego i važan savjetnik u provođenju reformi. Međutim, stvarni rezultat suradnje neće se mjeriti brojem sastanaka i projekata na papiru, nego time hoće li Hrvatska privući ulaganja koja stvaraju kvalitetna radna mjesta, povećavaju produktivnost i smanjuju razvojni jaz između Zagreba i ostatka države.
Za Hrvatsku je ključno da buduća suradnja ne ostane na općenitim porukama o konkurentnosti. Novac i stručna pomoć moraju se pretvoriti u snažniju proizvodnju, veći izvoz i gospodarstvo koje može rasti i bez stalnog oslanjanja na europske fondove i sezonsku potrošnju.
