Trideset i šesta obljetnica osnutka Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) protekla je u znaku otvorenih zahtjeva za raspisivanje unutarstranačkih izbora i optužbi da stranka već više od godinu dana ne funkcionira prema demokratskim načelima. Umjesto obilježavanja političkog kontinuiteta, skup u Maloj Bosni pokazao je duboke podjele unutar najvažnije političke organizacije hrvatske zajednice u Srbiji.
Na obilježavanju se okupilo oko stotinu članova, simpatizera i utemeljitelja DSHV-a. Organizaciju je ponovno preuzeo Mjesni odbor Mala Bosna, čiji je predsjednik Vinko Stantić ustvrdio da je rad stranke blokiran te da je predsjedniku Tomislavu Žigmanovu istekao mandat.
Stantić je pozvao na raspisivanje redovitih unutarstranačkih izbora, poručivši da članstvo ima pravo odlučiti tko uživa stvarnu potporu i tko treba voditi stranku u idućem razdoblju.
Još oštrije poruke uputio je bivši zamjenik predsjednika DSHV-a Goran Kaurić. Ustvrdio je da više od godinu dana nisu sazvana tijela stranke, da je članovima onemogućen redovit rad te da se DSHV nalazi u najtežoj unutarnjoj krizi od osnutka, izuzmu li se ratne okolnosti devedesetih godina.
Prema njegovim riječima, politička organizacija koja ne održava sjednice svojih tijela, ne provodi izbore i nije prisutna među članstvom postupno gubi vjerodostojnost i politički utjecaj. Upozorio je da bi nastavak takvog stanja mogao dovesti do daljnjeg udaljavanja birača od DSHV-a.
Na skupu je predstavljen i novoosnovani Klub utemeljitelja DSHV-a, osnovan krajem lipnja, na čelu s prvim predsjednikom stranke Belom Tonkovićem. Naglasio je kako cilj Kluba nije stvaranje nove političke opcije niti produbljivanje podjela, nego očuvanje izvornih vrijednosti stranke i pomoć budućem vodstvu nakon održavanja demokratskih izbora.
Unutarnja kriza DSHV-a daleko nadilazi odnose među pojedinim stranačkim dužnosnicima. Riječ je o jedinoj parlamentarnoj političkoj stranci koja desetljećima predstavlja Hrvate u Srbiji, zbog čega svaka dugotrajnija institucionalna blokada izravno utječe na političku zastupljenost hrvatske manjine, ali i na njezinu pregovaračku poziciju prema državnim institucijama Srbije.
Posebno zabrinjava činjenica da se spor ne vodi oko političkog programa ili svjetonazorskih razlika, nego oko osnovnih pitanja legitimnosti vodstva i funkcioniranja stranačkih tijela. Bez redovitih izbora i jasnog demokratskog mandata teško je očekivati obnovu povjerenja članstva, ali i ozbiljniji politički utjecaj u razdoblju kada položaj Hrvata u Srbiji zahtijeva stabilno i vjerodostojno predstavljanje.
Hoće li DSHV uspjeti prevladati najdublju unutarnju krizu u svojoj 36-godišnjoj povijesti, ponajprije će ovisiti o spremnosti vodstva da omogući demokratske izbore i vrati odlučivanje članovima. Bez toga će svaka rasprava o budućnosti stranke ostati u sjeni pitanja njezina vlastitog legitimiteta.
