Došašće ili advent vrijeme je u crkvenoj godini u kojemu se kršćani intenzivnije pripravljaju za svetkovine Božića i Bogojavljenja.
Prvu adventsku svijeću zapalit ćemo u 2025. zapalit ćemo u nedjelju 30. studenog, označavajući početak ovog svetog razdoblja. Tradicijsko paljenje svijeća traje četiri nedjelje, svaka ima svoje značenje.
Prva svijeća (30. studenoga): Svijeća nade (postilica ili proročanska).
Druga svijeća (7. prosinca): Betlehemska svijeća, simbol ljubavi.
Treća svijeća (14. prosinca): Pastirska svijeća, simbol radosti.
Četvrta svijeća (21. prosinca): Anđeoska svijeća, simbol mira.
Svjetlo ovih svijeća predstavlja dolazeće svjetlo Isusa, a paljenje svake sljedeće svijeće označava približavanje Božiću.
Početkom adventa slave se sveti Barbara, Nikola i Lucija, poznati svetci zaštitnici u Hrvatskoj, ali i u svijetu. Mnogi ljudi nose i njihova imena.
Sveta Barbara – zaštitnicu rudara, ratara, talioničara i topnika
4. prosinca Crkva liturgijski časti sv. Barbaru, zaštitnicu rudara, ratara, talioničara i topnika, a njezin se zagovor često traži za dobru i blaženu smrt. Sveta Barbara je živjela u 3./4. st., a prema predaji, svoju je vjeru u Isusa Krista posvjedočila smrću, i to tako da ju je vlastiti otac, jer se nije htjela odreći kršćanstva, ubio.
U nekim krajevima uz spomendan Svete Barbare vezan je i običaj sijanja “božićne pšenice”, a u nekim (posebno njemačkog govornog područja) na taj se dan odreže grana trešnje (višnje, šljive…) i stavi u vodu, kako bi procvjetala do Božića.
Sveti Nikola – zaštitnik djece i mornara
6. prosinca , slaveći blagdan velikog zaštitnika brojnih naših župa, o svetom Nikoli trebali bi progovoriti u onome što je na njemu najljepše i najprivlačnije, o onome što našu katoličku vjeru čini božanskom, nebeskom, a to je ljubav.
Sveti Nikola kao biskup živio je jako skromno. Cijelog života shvaćao je da je jedini životni put čovjeka – ljubav prema Bogu i bližnjemu. S tom je ljubavi činio čuda i zbog nje je proglašen svetim.
Sveti Nikola podjednako se časti i na Istoku i na Zapadu. Njemu u čast podignute su mnoge crkve, a u Hrvatskoj povijesno je značajna ona koja se nalazi na lokalitetu Prahulje kod Nina
Sveta Barbara – zaštitnicu rudara, ratara, talioničara i topnika
4. prosinca Crkva liturgijski časti sv. Barbaru, zaštitnicu rudara, ratara, talioničara i topnika, a njezin se zagovor često traži za dobru i blaženu smrt. Sveta Barbara je živjela u 3./4. st., a prema predaji, svoju je vjeru u Isusa Krista posvjedočila smrću, i to tako da ju je vlastiti otac, jer se nije htjela odreći kršćanstva, ubio.
U nekim krajevima uz spomendan Svete Barbare vezan je i običaj sijanja “božićne pšenice”, a u nekim (posebno njemačkog govornog područja) na taj se dan odreže grana trešnje (višnje, šljive…) i stavi u vodu, kako bi procvjetala do Božića.
Sveta Lucija – zaštitnica dobrog vida
13. prosinca blagdan sv. Lucije pada na zimski solsticij, kada je dan najkraći, a sunce izlazi sve ranije, to označuje pobjedu svjetla nad tamom. U Zlatnoj legendi Jacobus de Voragine (oko 1260.) piše da ime Lucije dolazi od lux, što znači svjetlost, i od toga dana nakon dugih, tamnih, zimskih noći sunce je sve jače i toplije. To je nagovještaj Božića, a to se odražava i u životu, pa su s time povezani i neki običaji u narodu.
Brojni su narodni običaji i danas se zadržali u našim krajevima, a najčešći je običaj sijanje zrnja pšenice (raži, leće ili graha) u tanjuriće, da bi do Božića izraslo. Zrno simbolizira novi život, a zelene vlati vitalnost i snagu. Po tome kako zrnje proklija može se prognozirati kakva će biti ljetina. Ako loše klija, bit će mršava žetva. Kako od Lucije do Badnjaka ima dvanaest dana, može se očitati kakva će biti sljedeća godina: jedan dan kao jedan mjesec. Ili drugi običaj: ako djevojka hoće znati hoće li se udati, na 12 papirića napiše se muško ime, a trinaesti ostane prazan. Svaku se večer vadi jedan papirić i ne gledajući ga baca se u vatru. Na Badnjak po ponoći izvadi se posljednji papirić; ako bude prazan, nastupajuće godine ne će biti svatova.
