Šutnja, dezinformacije, sve manje svjedoka najveća su prepreka. Srbija ne želi otvoriti svoje arhive iako Hrvatska traga za svim svojim državljanima bez obzira na nacionalnost.
Hrvatska i dalje traga za 1740 osoba nestalih ili smrtno stradalih s nepoznatim mjestom ukopa. Od toga je 328 osoba iz Vukovara, a 451 s područja Vukovarsko-srijemske županije, navodi Uprava za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja. Proces traganja ostaje jedan od najosjetljivijih državnih zadataka i apsolutni prioritet.
Najveći izazov je nedostatak vjerodostojnih informacija o mjestima ukopa. Sve je manje svjedoka, a dio ključne dokumentacije i dalje se nalazi u arhivima Republike Srbije, koja – kako naglašavaju – ne surađuje u dovoljnoj mjeri. Hrvatska traga za svim svojim državljanima bez obzira na nacionalnost.
Od 2016. godine potraga je dodatno intenzivirana kroz suradnju s MUP-om, SOA-om, VSOA-om i DORH-om. Dosad je istražena 431 lokacija na prostoru većem od milijun četvornih metara. Pronađeni su posmrtni ostaci najmanje 233 osobe, otkriveno je sedam masovnih i više od 40 pojedinačnih grobnica, a održane su 63 identifikacije s ukupno 323 identificirane osobe. Istraživanja se provode uz korištenje naprednih metoda poput kartografskih prikaza, georada, satelitskih snimaka i dronova.
Posebno zahtjevna istraživanja provode se na lokaciji Petrovačka dola, gdje su tijekom tri godine pronađeni posmrtni ostaci najmanje 36 žrtava. Riječ je o sekundarnoj grobnici, što potvrđuje sustavno prikrivanje tragova zločina.
Ministarstvo hrvatskih branitelja najavljuje nova terenska istraživanja te dodatna ulaganja u tehnologiju i stručne timove. Poseban naglasak stavlja se na identifikaciju ranije ekshumiranih, ali još neidentificiranih posmrtnih ostataka, uz primjenu naprednih DNA metoda. Obitelji nestalih pozivaju se da daju referentne uzorke krvi, ako to još nisu učinile.
Pitanje nestalih jedno je od mjerila napretka Srbije u pristupanju Europskoj uniji. Istina o žrtvama i suradnja u njihovu pronalasku temelj su civilizacijskih i europskih vrijednosti.
Sve je manje svjedoka, a dio ključne dokumentacije nalazi se u arhivima Republike Srbije, koja ne otvara arhive niti dostavlja podatke o premještanjima posmrtnih ostataka. Takav izostanak suradnje i dalje ostaje bitna prepreka pronalaženju nestalih osoba.
