Dokle će hrvatska državna vlast šutjeti dok Tomaševićev „zbor“ uvlači Hrvatsku u vanjskopolitičke i diplomatske skandale i je li Tomaševićeva vlast poslušna Savi Štrpcu?
Vlast Grada Zagreba predvođena Tomislavom Tomaševićem i njegovim krugom iz platforme Možemo iznova demonstrira kako ne propušta niti jednu priliku narušiti ugled glavnog grada, ali i Hrvatske. Ovaj put meta njihova cenzorskog refleksa postao je svjetski poznati bugarski crkveni zbor „Sv. Ioan Kukuzel Anđeloglasni“. Koncert najavljen za danas, nedjelju, 7. prosinca 2025., u Zagrebu, otkazan je samo tri dana prije izvedbe.
Naime, nakon što se iz Beograda oglasio notorni Savo Štrbac, vodstvo Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, pod izravnim utjecajem gradske uprave, promptno je otkazalo već dogovoreni božićni koncert. Bez ikakvog argumenta, bez ikakvog obrazloženja koje bi imalo veze sa zdravim razumom, bugarski je zbor praktički proglašen „neprijateljskim elementom“. Podsjetimo tko je mračni Savo Štrbac. On godinama gradi karijeru na produciranju optužbi protiv Hrvatske, koristeći svaku priliku da hrvatske institucije pritisne svojim spinovima i poluistinama. Njegov utjecaj postao je toliko agresivan da pojedini politički akteri u Zagrebu poslušno provode njegovu volju, čak i kad time štete vlastitom gradu i državi.
Bugarski mediji, ali i dio hrvatske javnosti, protumačili su ovo kao još jednu situaciju u kojoj Zagreb djeluje „u interesu Beograda“, a na štetu vlastitog međunarodnog ugleda.
Povijesno neprijateljstvo Srba prema Bugarima uvijek izbije na površinu kad god se Beograd osjeti ugroženim, pa tako Srbi već desetljećima Bugarima pripisuju uloge „skrivenih neprijatelja“. Uostalom, Srbija je kroz povijest najuspješnije proizvodila upravo neprijatelje jer bez njih njezina politička mitologija jednostavno ne funkcionira.
Sve je bilo uredno dogovoreno – do trenutka kada je reagirao Štrbac
Hrvatska pravoslavna crkva (HPC), koja Božić slavi po gregorijanskom kalendaru, 25. prosinca, bila je organizator događaja. Ugovor o korištenju male dvorane Lisinskog potpisan je još u srpnju. Mediji su dobili najave, poslani su pozivi državnom vrhu i predstavnicima vjerskih zajednica. Sve je bilo transparentno i kulturno.
Program zbora je isključivo sakralni. Ništa političko. Ništa sporno. Riječ je o zboru koji je pjevao u Beču, Parizu, Krakowu, Edinburghu, Moskvi… čak tri puta za papu Ivana Pavla II. u Vatikanu. Izvodili su koncert dobrodošlice Papi u Bugarskoj 1995., a Radio Vatikan snimio je i objavio njihov CD.
Zbor s takvim referencama i reputacijom diljem svijeta za Zagreb iznenada postaje nepoželjan.
Lisinski tvrdi da su organizatori dali “neistinite informacije” ali ne kaže koje. U službenom dopisu stoji da je koncert otkazan „zbog dostave neistinitih informacija od strane korisnika“. Koje točno? Tko ih je utvrdio? Na temelju čega?
Ako već postoje „neistinite informacije“, javnost ima pravo znati koje. Ako ih nema onda je jasno da je riječ o političkom pritisku i čistoj cenzuri.
Jer, kako je moguće da je „neistinita informacija korisnika“ važnija od reputacije grada, međunarodnih odnosa ili osnovnog kulturnog dostojanstva? A još važnije: zašto je „istinita informacija Save Štrpca“ dovoljan kriterij da Zagreb otkaže božićni koncert?
Tomaševićev Zagreb kao „kalif iznad kalifa“
I u ovom slučaju gradska vlast ponaša se kao neka vrsta kulturne policije, koja utvrđuje što je poželjno, a što nije. I to na temelju tuđih političkih interesa, manipulacija i laži.
Time se otvara pitanje: Vodi li Zagreb politiku kulturne uključenosti ili politiku iz Srbije?
I dok se gradonačelnik i njegova ekipa nastoje predstaviti kao progresivni, tolerantni i „europski“, istovremeno bez imalo zadrške Hrvatsku uvlače u međunarodni skandal koji se već prenosi u bugarskim medijima.
Zato ostaje ključna dilema: Dokle će hrvatska državna vlast šutjeti dok Tomaševićev „zbor“ uvlači Hrvatsku u vanjskopolitičke i diplomatske probleme?
Ovaj događaj nije samo incident. To je test zrelosti institucija i pokazatelj tko u Zagrebu zapravo vuče konce: gradonačelnik ili Savo Štrbac?
