Više od 321 tisuće sati rada za opće dobro odradile su tijekom 2025. osobe uključene u hrvatski probacijski sustav, koji je istodobno vodio 6.630 predmeta. Brojke pokazuju da alternativno izvršavanje kazni postaje važan dio pravosudnog sustava, ali i otvaraju pitanje koliko takve mjere stvarno pridonose sigurnosti građana i smanjenju ponavljanja kaznenih djela.
Izvješće o radu Probacijske službe predstavio je na sjednici Vlade ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan.
Najveći broj predmeta bio je evidentiran u probacijskim uredima Zagreb I, Zagreb II i Varaždin. Sustav je na kraju godine imao 104 službenika, što znači da je na svakog zaposlenog prosječno dolazilo više od 60 predmeta.
Za rad probacijskog sustava tijekom 2025. iz državnog proračuna utrošeno je nešto više od 706 tisuća eura. U odnosu na broj predmeta i više od 321 tisuće sati rada za opće dobro, probacija predstavlja znatno jeftiniji oblik izvršavanja sankcija od smještaja osuđenika u zatvore.
Međutim, svrha probacije ne smije biti samo smanjenje troškova i rasterećenje zatvorskih kapaciteta. Rad za opće dobro mora biti stvarna sankcija koja se dosljedno izvršava i nadzire, a ne formalna zamjena za zatvorsku kaznu bez vidljivog učinka.
Za počinitelje kojima nije nužna zatvorska izolacija takav model omogućuje zadržavanje zaposlenja, obiteljskih obveza i povezanosti sa zajednicom. Istodobno, radom vraćaju dio društvenog duga, dok se smanjuje rizik da ih zatvorsko okruženje dodatno udalji od normalnog života.
Uspješnost probacijskog sustava zato se ne može mjeriti samo brojem riješenih predmeta i odrađenih sati. Ključni podatak mora biti koliko se osoba nakon izvršene sankcije ponovno vraća kriminalu i koliko je sustav sposoban zaštititi građane.
Hrvatskoj je potreban pravosudni model koji razlikuje počinitelje koje treba izdvojiti iz društva od onih koje je moguće nadzirati i resocijalizirati u zajednici. Alternativne kazne mogu biti učinkovite i financijski opravdane, ali samo uz ozbiljan nadzor, jasnu odgovornost i sigurnost građana kao prvo mjerilo njihova uspjeha.
